Pitanje: Da li postoji neka razlika između oslobođenja i ostvarenja ili su potpuno isti?

Šri Činmoj: Postoji velika razlika između oslobođenja i ostvarenja. Oslobođenje je mnogo niže od ostvarenja. Neko može postići oslobođenje u jednoj inkarnaciji, a ostvarenje u nekoj kasnijoj inkarnaciji. Ali, nije moguće postići ostvarenje ako se pre toga nije dogodilo oslobođenje. Ponekad veliki duhovni Učitelj, ako ima sreće, povede dole sa sobom nekoliko oslobođenih duša da mu pomognu u ispoljavanju. Šri Ramakrišna je, na primer, doveo Vivekanandu i Brahmanandu. Neke od ovih oslobođenih duša koje uđu na svetsku scenu sa duhovnim Učiteljima ne mare za ostvarenje. Dođu samo da bi pomogle. Druge žele takođe i ostvarenje.

Oslobođena duša je oslobođena od neznanja, od nebožanskih osobina sveta. Oslobođena duša inspiriše druge svojim prisustvom. Inspiriše ih da budu čisti, jednostavni, srdačni i ljubazni. Ogromna čistota i smirenost struje iz nje i ostali žele da je dodirnu, razgovaraju s njom, gledaju u njeno lice. Može se reći da je takva osoba mnogo više od sveca. Istina je da svetovna tama, nečistote i druge stvari ne ulaze u oslobođenu dušu, ili će ona sve vreme biti na oprezu kako one ne bi u nju ušle. Ali, ostvarena duša je mnogo viša. Ona je svesni sastavni deo Boga.

Oslobođena duša zna da postoji posebna prostorija gde ona boravi i gde ima svoj oltar. Ona zna da postoji i kuhinja koja je sva prljava i puna nečistoće. Obična ljudska bića nemaju specijalnu prostoriju, nemaju nikakav oltar. Ona su sve vreme zaključana u kuhinji i naravno da ne mogu da uđu u sobu u kojoj se nalazi živo božanstvo. Oslobođena duša je sposobna da živi u prostoriji u kojoj je oltar, ali se boji da će je, ako uđe u kuhinju, možda napasti nebožanske stvari i da će opet postati njihova žrtva kao što je bila pre oslobođenja.

Ostvarene duše su, međutim, izuzetno moćne. One znaju šta jesu i otkud dolaze. Pomoću svoje univerzalne i kosmičke svesti mogu da uđu u neznanje čovečanstva, u zemaljsku svest kao takvu i da je prosvelte svetlošću svoje baklje. One to rade samo zbog svoje beskonačne samilosti, ne zato što još uvek imaju neka iskušenja i loše sile u sebi. Ne! One namerno ulaze u neznanje da bi čovečanstvo moglo da bude radikalno oslobođeno. Ali, samo ostvarene duše visokog reda prihvataju ovaj smeli izazov.

Oslobođena duša je kao dete, veoma lepo i čisto. Ali, koliko dugo možete ostati sa detetom? Sa njegovim sposobnostima ne možete otići mnogo daleko ni dosegnuti Najviše. Ostvarena duša je, međutim, kao odrasla osoba koja vam može ponuditi ogromnu težnju, svetlost i mudrost; ona je živa stvarnost. Oslobođena duša će vas inspirisati da idete duhovnim putem, ali ostvarena duša ne samo da će vas inspirisati, već će vas i voditi i usmeriti prema vašem odredištu.

Ostvarena duša nije samo vodič, nije samo duhovni put, već sam Cilj. U početku se pretvara da nije ni vodič, već samo neko ko vas inspiriše. Onda dođe i kaže vam da je vodič, ali da nije duhovni put. Postepeno, ipak, pokaže da je ona sama takođe i put. I konačno, učini da tragaoc oseti njenu beskonačnu samilost i pokaže mu da nije samo vodič i put već i Cilj, Cilj samog tragaoca.

Ostvarena duša dodiruje stopala drveta ostvarenja, penje se na najvišu granu i odozgo donosi plodove da ih podeli sa čovečanstvom koje čeka u podnožju. To je ostvarenje. Ali, čak i onaj ko je samo dodirnuo drvo ostvarenja i sedi u podnožju drveta i ne penje da donese bilo šta dole, daleko je nadmoćniji od oslobođene duše.

A opet, doseći oslobođenje nije laka stvar. Vrlo je, vrlo teško postati slobodan od neznanja. Od miliona i milijardi ljudskih bića na Zemlji možda ima deset ili dvadeset, ili čak sto oslobođenih duša. A sam Bog zna koliko postoji ostvarenih duša. Ostvariti Najviši Apsolut kao svoj vlastiti i neprestano osećati da to ostvarenje nije nešto što ste u stvari dosegli, već nešto što večno jeste, to se zove ostvarenje.