Bama jede prasad iz hrama

Bama je posećivao hram posvećen Boginji Tari, koji je pripadao jednoj kraljici. Jednog dana je ušao u hram i pojeo sav prasad ponuđen Boginji. Kada su glavni sveštenik i čuvar videli šta je Bama uradio, nemilosrdno su ga izudarali.

Te noći kraljica je usnila najstrašniji san. Videla je kako Boginja Tara pred njom plače. S jedne strane je bila veoma ushićena što vidi Boginju, koja je bila cilj njenog života. Sa druge strane, bila je vrlo tužna što Boginja plače.

Boginja Tara je Kraljici pokazala svoja leđa, koja su krvarila. „Moj najdraži sin, Bama, pojeo je hranu namenjenu Meni u hramu. Tvoj sveštenik i čuvar su ga nemilosrdno istukli. Ako sin ne može da pojede majčinu hranu, ko može?“

Kraljica nije znala ko je Bama, ali je sledećeg jutra zatražila od sveštenika i čuvara da joj ga dovedu. Oni su ga tražili, ali nigde nisu mogli da ga pronađu. Trebalo im je tri dana da pronađu Bamu. On je i dalje trpeo bolove od udaraca, tako da su bili vrlo ljubazni, nežni i pomirljivi prema njemu. Kada su ga doveli kraljici, ona ga je pogledala i silno se rastužila.

Kraljica je rekla Bami: „Od sada je ovaj hram tvoj. Pre nego što hranu ostavimo u hram, prvo ćemo da nahranimo tebe. To je ono što je Boginja Tara htela od mene. Moraću prvo tebe da nahranim, pre nego što Njoj ponudim hranu u hramu“. Bama je bio vrlo srećan i ushićen. Od toga dana je njegovom siromaštvu došao kraj.