Telesna lepota propada; lepota duše plovi dalje

IDa bi postigao oslobođenje, Nigamananda se u Benaresu nekoliko meseci pridržavao strogih pokora. Jednog dana je bio jako gladan, ali nije imao ništa za jelo. U tišini se obratio boginji izobilja: „Anapurna, kako to da nemam ništa za jelo?“

Upravo tada jedna vrlo ružna starica, u prljavoj odeći, donela mu je neku torbu i rekla: „Molim te, pričuvaj mi ovu torbu s hranom. Idem da se okupam u obližnjem jezercetu. Onda ćemo zajedno jesti“.

Nigamananda je čekao dva ili tri sata, a od nje još uvek nije bilo ni traga. Naposletku je otvorio torbu i video da je u njoj najukusnija hrana i voće. Sve je to sam pojeo.

Te noći Nigamanada je u snu ugledao boginju Anapurnu. Ona mu je rekla: „Dakle, kao što vidiš, niko ne ostaje gladan. Ja svakoga nahranim“.

„Ti svakoga nahraniš?“, Nigamananda uzviknu. „Kada si me ti to nahranila? Prizivao sam te kada sam bio gladan, ali jedna ružna, prljava starica mi je dala hranu. Ti si tako divna i blistava!“

Boginja mu je objasnila: „Ja sam ti prišla u tom obličju“.

„Zašto si to uradila?“, upitao ju je.

„Htela sam da ti pokažem da su sva obličja moja“, rekla je boginja. „A tebi je još uvek više stalo do fizičke lepote, nego do lepote duše. Zato sam htela da ti pokažem da čak i ružni ljudi mogu da imaju dobro srce. Od sada se potrudi da osetiš da fizička lepota nema nikakve veze sa nežnim, saosećajnim srcem“.

Komentar: Lepota tela na kraju propada. Lepota duše na kraju plovi u brodu savršenstva i jedinstva ka Božijoj Obali Zadovoljstva.