Bog kuca jedino na vrata poniznog srca

Jednom je odani učenik Biđojkrišne došao Baskaranandi i postavio mu nekoliko pitanja. Učitelj je odgovorio na sva druga pitanja, ali nije želeo da odgovori na pitanja Biđojkrišninog učenika. Umesto toga, izvređao je učenika i rekao mu da ode.

Svi su bili zaprepašćeni Učiteljevim ponašanjem, a učenik se vrlo tužan vratio kući. Međutim, te noći je usnio san i u tom snu Svami Baskarananda mu je sa krajnjom naklonošću odgovorio na pitanja.

Narednog dana je ovaj tragalac ispričao Baskaranandinim učenicima zašto Učitelj nije pred drugima odgovorio na njegova pitanja. Ostali su postavljali pitanja sa krajnjom iskrenošću i poniznošću, a on je bio neizmerno ponosan kada je postavljao svoja pitanja. Zato ga je Baskarananda izvređao, umesto da mu odgovori na njih. Ipak, u toku noći mu je Baskarananda oprostio i u snu odgovorio na sva pitanja. Tragalac je bio vrlo zadovoljan odgovorima i izuzetno zahvalan što ga je Baskarananda kaznio zbog njegovog nebožanskog ponosa.

Komentar: Ponos odvaja, poniznost spaja. Ponos je vizija slepog čoveka. Poniznost je vizija Bogo-čoveka. Učitelju nije ispod časti da se bavi ponosom koji postoji kod tragaoca, jer Učitelj zna da tragalac od njega neće i ne može ništa da primi ukoliko je ponos to što on ima i to što on jeste. Poniznost je prijemčivost u najčistijem smislu te reči. Poniznost pozdravlja i Boga Tvorca i Boga tvorevinu u svom životu koji se večno širi i u srcu koje je u večnom uzletu.