Zajednička inicijacija stvarnosti Zemlje i stvarnosti Neba

Jednog dana su Gambirananadi došli jedan sredovečni čovek i njegova žena i zamolili su ga da budu incirani. Učitelj je rekao: „Neću danas, ali iniciraću vas kroz nekoliko meseci“.

Desilo se da se ta žena ozbiljno razbolela i ubrzo potom i umrla. Njen suprug je bio vrlo tužan, ali je i dalje želeo da postane pravi Gambiranandin učenik. Zato je otišao Učitelju i ponovo ga zamolio da bude iniciran. Učitelj se složio i utvrdio datum.

U vreme inicijacije, čovek je preklinjao Gambiranandu da inicira i njegovu pokojnu ženu. Učitelj je rekao: „Kako to mogu da učinim? On je mrtva, ona više nije sa tobom“.

Čovek je rekao: „Ne, njena duša nije mrtva. Obećao si da ćeš nas oboje inicirati. Dok iniciraš mene, možeš da iniciraš i nju. Molim te, učini mi tu uslugu“. Počeo je da plače i Učitelj se na kraju složio.

Gambirananda je položio dva jastučeta jedno uz drugo. Čovek je seo na jedno jastuče, a drugo je ostalo prazno. Dok je Učitelj inicirao tragaoca, položio je jednu ruku na tragaoca a drugu na prostor iznad praznog jastučeta. Kroz nekoliko minuta, ljudi su videli da se jastuče pomera i bili su sigurni da je to ženino prisustvo. Na taj način, Gambirananda ih je oboje zajedno inicirao.

Komentar: Prava inicijacija se odvija uglavnom u duši, a ne u telesnoj svesti. Kada Učitelj inicira tragaoca, on mu odmah pomaže da se priseti obećanja koje je njegova duša dala Apsolutu Svevišnjem pre nego što je ušla u arenu sveta. Kada Učitelj inicira fizičko u tragaocu, on pročišćava tragaočevo spoljašnje biće, dotičući tragaočevu fizičku stvarnost. Kada inicira duhovno u tragaocu, izliva bujicu prosvetljujuće svetlosti u tragaočev sklop. Fizička inicijacija nas podseća na našu duhovnu dužnost. Duhovna inicijacija nas podseća na besmrtnu svetlost naše svesti.