Umetnost fotografije

Šjama Čaran Lahiri je bio u potpunosti protiv toga da ga bilo ko fotografiše. Ipak, pošto su njegovi bliski učenici više puta tražili dozvolu da ga fotografišu, jednom prilikom je pristao. Učenici su pozvali jednog fotografa, a Učitelj mu je kao dete postavljao pitanja. Fotograf je bio duboko počastvovan, pa je Učitelja uputio u osnove fotografije.

Međutim, kada je došlo vreme da se Učitelj fotografiše, fotograf nije mogao da ga vidi kroz vizir. Usmerio je kameru prema Učitelju, ali Učitelj nije bio vidljiv. Kada ju je usmeravao na sve ostale, savršeno ih je video, ali kada ju je usmerio na Šjama Čarana, nije se videlo baš ništa.

Naposletku je zbunjeni fotograf rekao Učitelju: „Ovo je nemoguće. Ne mogu da Vas fotografišem. Ne znam šta to radite“.

Učitelj se osmehnuo i rekao: „U redu, biću dobar. Sada možeš da me fotografišeš“. Ovog puta je kroz vizir fotograf jasno video Šjama Čarana Lahirija, pa je snimio fotografiju. Onda mu je Šjama Čaran rekao: „Duhovnost i duhovna moć daleko nadmašuju savremenu nauku. Imaj vere u ono što je Stvarno, a to je duhovnost“.

Ta posebna slika je besmrtna, najautentičnija i najuzvišenija slika Učitelja koja je snimljena. Njegovi učenici sada obavljaju duhovnu praksu ispred te slike.

Komentar: Neki duhovni Učitelji ne odobravaju fotografisanje. Pošto je telesna stvarnost veoma prolazna, osećaju da nema razloga obraćati pažnju na nju. Ima i drugih Učitelja koji su mišljenja da fotografija ne predstavlja samo jedan predmet, već može da posluži kao snaga nadahnuća i iskustvo koje uzdiže i prosvetljuje. Ovi Učitelji osećaju vrhunsku potrebu da se najviša stvarnost prvo vidi u telesnoj stvarnosti i da se zatim telesna stvarnost preobrazi u univerzalnu misiju duše i u njenu transcendentalnu viziju. Po njima, fotografija nije obično parče papira koje održava neko spoljašnje lice ili pojavu. Ona je prosvetljujuće otkrovenje onoga što je čovek iznutra.

Ima onih koji misle da su postignuća sveta, u svetu, beskorisna, kao i da je sam svet beskoristan, pošto nije stvaran. Zato, kada uđu u drugi svet, ne žele ništa da ostave za sobom. Ali, oni koji smatraju da je svest oblast Bogoispoljavanja, nastojaće da iza sebe ostave preobraženi život i otkrovenja besmrtne duše. Obe strane su podjednako u pravu u svom pristupu stvarnosti, shodno dubini i visini njihovog sopstvenog ostvarenja.