Deo II — Posvećenost Učitelju

Pitanje: Kako mogu svesnije da služim Svevišnjeg u tebi?

Šri Činmoj: Da bi svesnije služio Svevišnjeg u meni moraš svo vreme da imaš na umu jednu reč. Ta reč je „očekivanje“. Ako nešto od mene očekuješ na tvoj sopstveni način, ako misliš: „Ako se danas budem molio Guruu veoma iskreno, sutra će mi se možda nasmešiti ili će o meni reći lepe stvari mojim sestrama i braći“, tada ne služiš Svevišnjeg u meni. Nikada ne očekuj ništa od mene na tvoj način. To će biti sam početak tvog izuzetno duševnog služenja.

Većina vas, ako ne i svi, činite ovu žalosnu grešku. Svi očekuju nešto od mene na svoj sopstveni način. Vi možete da očekujete nešto od mene, jer na kraju krajeva svi vi mi dajete nešto u vašoj težnji. Ja ću vam sigurno dati nešto zauzvrat, ali ću vam to dati na moj način. Bogoostvarena osoba ne može biti škrta, ne može biti zla, ne može biti ravnoduš na. Ako ste meditirali dva sata, pa mislite da ću zato o vama reći nešto lepo ili vas pohvaliti, vi očekujete nešto od mene na vaš sopstveni način. Morate da znate da je to greška.

Bog želi da vidi koliko iskreno hoćete da uronite u moj duhovni put. Da li ste ovde došli po priznanje da ste rano ujutru meditirali ili izašli u grad i lepili plakate i slične stvari? Ako želite priznanje, tada služenja nema. Pravo služenje će umreti u trenutku kada zavapi za priznanjem. U samom činu pravog služenja je već prisutno unutrašnje priznanje. U trenutku kada uradite nešto duševno za Svevišnjeg, suze zahvalnosti mog srca već teku ka vama. Još i pre nego što stvarno uradite nešto, ako ste samo rešeni da uradite nešto za Svevišnjeg, dolazi vam moja zahvalnost. Na delu će možda biti potrebno šest meseci ili šest godina da to uradite, ali sama činjenica da ste odlučni da uradite nešto za Boga čini me više nego srećnim, jer ima na milijarde ljudi na ovom svetu koji ne žele svesno da učine bilo šta za Boga.

Od sada, kad god uradiš nešto, ne očekuj ništa od mene na svoj sopstveni način. Ako ne očekuješ baš ništa, to je najbolje, ali je uglavnom nemoguće da ljudska bića ništa ne očekuju. Reći ćeš: „Zašto nam on ne bi dao, ako mi dajemo njemu?“ Ali, ako je neko uspostavio unutrašnju vezu, unutrašnje jedinstvo, tada nema potrebe da očekuje bilo šta. Dužnost je duhovnog Učitelja da stalno bude na usluzi svojim učenicima. Vi igrate vašu ulogu pomoću vaše težnje; to je vaše služenje. Učitelj igra svoju ulogu pomoću svoje brige, samilosti i osećanja jedinstva koje će uzdići vašu svest. Neprestanom služenju, ako je duševno, posvećeno i bezuslovno, nije potrebno nikakvo priznanje. Sama činjenica da možeš da služiš svog Učitelja svesno predstavlja tvoju najdublju radost i ponos. Ali ako ti je teško da ne očekuješ ništa, tada želim da ti kažem da bi tvoje očekivanje trebalo da bude ovo: „Šta god da on oseća da je dobro za mene, to će mi i dati na njegov sopstveni način, u skladu sa njegovom unutrašnjom vizijom. Odigrao sam svoju ulogu dajući mu ono što imam - moju težnju. On će odigrati njegovu ulogu dajući mi njegovo ostvarenje na Božiji sopstveni Način u Božiji Čas“.

Svakog dana ti obavljaš na stotine stvari. Kada se probudiš rano ujutru, pre nego što ustaneš iz kreveta, potrebna ti je samo sekunda da kažeš: „O Svevišnji, učini me bezuslovno odanim, tako da mogu da Ti služim na Tvoj sopstveni Način“. Potom ovo možeš da ponoviš i pre nego što opereš zube, pre nego što se istuširaš, pre nego što meditiraš, pre nego što jedeš. I čim završiš sa svakim poslom, možeš da uradiš to isto. Ako uspeš da se pre svakog posla svesno pomoliš da služiš Svevišnjeg najposvećenije i bezuslovno, videćeš da ćeš ovo izgovoriti bar sto puta. Kada jednom počneš da nudiš ovu molitvu, videćeš koliko različitih aktivnosti ima u tvom životu, pre kojih možeš to da ponoviš. To možeš da ponoviš čak i nakon što ti različite ideje padnu na um. Ako ti na pamet padne ideja da moraš da odeš u Centar, treba da kažeš: „Moram da idem tamo da bih bio potpuno posvećen svom Učitelju“. Ako ti ta ideja padne na pamet pre nego što uđeš u Centar, pre nego što uđeš u salu za meditaciju, tada ćeš videti sopstveni napredak. Ako svaki put kada pođeš u Centar misliš da ćeš videti Gurua ili da ćeš videti svoje prijatelje, onda je to beskorisno. Odlazak u Centar je neophodan, ali ima nešto što je još potrebnije od samog odlaska u Centar. Odmah treba da se upitaš: „Zašto ja tamo idem?“ I tvoj odgovor mora da bude: „Da ostvarim Boga, da služim Boga, da služim mog Učitelja“.

Svaki put kada treba da uradiš nešto, potrudi se da izneseš na površinu razlog zašto to radiš. Ako studiraš, ne treba da misliš da ću ja od tebe tražiti da negde predaješ. Treba da osetiš da ću ti ja reći šta treba kada za to dođe vreme. Treba da osetiš da je razlog za tvoje studiranje to da služiš Svevišnjeg u drugim ljudskim bićima. Ako ti na pamet padne misao da studiraš da bi mi služio, tada činiš pravu stvar. Ako studiraš samo radi visokih ocena, da bi mogao da predaješ na nekom fakultetu, to nije dobro. Visoke ocene koje dobijaš na ispitima treba da budu takve da bi služio Svevišnjeg u meni.

Pre nego što učiniš bilo šta, nastoj da održiš taj ideal u svojim mislima. A koji je taj ideal? Tvoj ideal je da ostvariš Boga. Koji je tvoj sledeći ideal? Tvoj sledeći ideal je da služiš Boga ovde na zemlji. Od samog jutra, kad god nešto radiš, moraš da na umu imaš taj najviši ideal. Najviši ideal je da ostvariš Svevišnjeg, a nakon ostvarenja da Ga ispoljiš. Svaki pojedinac svakodnevno misli ili na Boga, ili na sebe, na svoje prijatelje ili na neprijatelje. Ovo su četiri stvari na koje mislimo. Pod neprijateljima ne podrazumevam obavezno neko individualno biće. Tvoji neprijatelji su strah, sumnja, strepnja, ljubomora i tako dalje. Sve su to članovi naše porodice. Mi ili meditiramo na Boga ili meditiramo na sebe – na naše radosti i patnje – ili meditiramo na naše prijatelje, gledajući da li su srećni; ili mislimo na nebožanske, destruktivne i neprosvetljene osobine drugih. Ali, pre nego što bilo šta uradiš, pre nego što počneš da meditiraš na svoje neprijatelje, na prijatelje, pa čak i na Gurua, misli samo na Boga. Tada ćeš videti da nebožanske misli i ideje ne mogu da se pojave. Kada ti na pamet padne bilo koja loša ideja, odmah pomisli: „Evo, ulazi lopov!“ Tada pomisli na Boga, pomisli na božanskog vojnika u sebi, a to je Bog, i dozvoli mu da te zaštiti.

Kako možeš da svesnije služiš Svevišnjeg u meni? Oseti da te ja svakog trenutka posmatram. Ovo je moj konačni odgovor. U svakom trenutku ja te posmatram, ne fizički, ne psihički, već duhovno. Radićeš stvari koje bi radio i preda mnom, kao što su pokazivanje težnje, tvoj unutrašnji vapaj i tvoja ljubav prema Bogu. Nećeš raditi stvari koje ne bi radio preda mnom, kao što su laganje, ljubomora prema nekome, ili gajenje sumnje. Ove nebožanske stvari ne bi radio preda mnom, kada te gledam, jer bi osetio – Guru vidi moju sumnju, Guru vidi moju ljubomoru, Guru vidi moj strah. Uvek budi svestan mog unutrašnjeg vođstva i tada ćeš moći da veoma svesno služiš Svevišnjeg u meni.