Zahvalnost

Zahvalnost je osećanje zainteresovanosti za Najviše. Kao što je Najvišem stalo do najnižeg, tako i najniže treba da ima nešto interesovanja za Najviše. Možemo da se zapitamo: „Šta možemo da učinimo za Boga našom zainteresovanošću?“ Potrebno je da znamo šta će On misliti o nama ako živimo na običan, nebožanski, životinjski način. Odgovor je da će Bog biti nesrećan. Misliće da ne napredujemo i zadržavamo Njegovo Ispoljavanje. Naša zainteresovanost za Najviše čini da osetimo šta možemo da uradimo, a to je da ponudimo zahvalnost. To je jedan način gledanja na zahvalnost.

Postoji i drugi način gledanja na zahvalnost. Kada smo pred potpunim uništenjem, naša nada, ponos, sve što imamo razbijeno je i zdrobljeno. Ali ako unutar naše krajnje bespomoćnosti, nemoći, razaranja i poraza, ugledamo i tračak nade, trag svetlosti, ta nada ili svetlost predstavljaju zahvalnost. Kao magnet mrva te naše svetlosti privlači odozgo višu moć, koja ulazi u nas da nas spase. Kad imamo taj magnet, on privlači odozgo više Božje Milosti i Božje Ljubavi. Taj magnet je naš unutrašnji plač, naša zahvalnost, koja spušta više Ljubavi Odozgo.