Disciplina

Disciplina tela je kontrola seksa.
Disciplina vitalne snage je kontrola agresivnosti.
Disciplina uma je kontrola misli.
Disciplina srca je kontrola emocija.
Čovekova disciplina i božanski ponos njegove duše idu skupa.

U duhovnom životu, uloga discipline je izuzetno značajna. Čovek koji teži ka Bogu duhovan je upravo zato što zna značaj samodiscipline. Disciplina je unutrašnja svest o Istini. Disciplina je potpuno pročišćenje našeg unutrašnjeg života.

Ljudsko biće nije majmun. Nije magarac. Ono je božansko dete. Ovog trenutka ono nije svesno svoje Božanstvenosti. Međutim, već koliko sutra postaće potpuno svesno svoje Božanstvenosti i izrašće u samo more Božanstvenosti. Od životinja ne možemo da očekujemo disciplinu; ali pokušavamo da ih ukrotimo, da ih disciplinujemo. Životinje nemaju svestan, razvijen um. Ali mi ga imamo. Zato imamo sva prava da disciplinujemo svoju sopstvenu prirodu. U procesu evolucije mi smo daleko iznad životinja. Očekujemo nešto mnogo više i dublje od našeg života i zato nam je potrebna samodisciplina.

Postoje dve reči na sanskritu: abhyasa i vairagya. Abhyasa znači praksu. Treba da praktikujemo duhovni život, a ne postoji drugi način da se to čini nego da se meditira svaki dan. Svakog dana jedemo; hranimo naše spoljašnje telo. Slično tome, svakog dana treba da nahranimo dušu, božansko dete u nama, pomoću sopstvene težnje. Praksa samodiscipline ne znači naše umrtvljenje. Daleko od toga! Samodisciplina je unutrašnja svetlost koja nastoji da prosvetli probleme i prepreke na našem putu.

Vairagya znači razboritost i ravnodušnost prema prostom zemaljskom životarenju. Treba da osećamo da svet površnog zadovoljstva nije za nas. Za nas je svet Radosti, svet Blaženstva. Kada god vidimo površno zadovoljstvo, treba da znamo da je ono praćeno frustracijom. Međutim, ukoliko znamo kako da se disciplinujemo, Radost i Blaženstvo će neprestano da rastu u našoj unutrašnjoj prirodi i u našem spoljašnjem životu.

Postoji i sanskritska reč dama, što znači kontrola osećanja. Počinjemo od osećanja. Ako ih ne kontrolišemo, nismo ništa bolji od životinja. Druga reč, shama znači kontrolu misli i želja. Treća je shama dama, kontrola uma. Um treba da se prevaziđe. Ako ne stavimo tačku na naše bezbrojne, jalove želje i na život našeg sumnjajućeg, nesrećnog uma i ako daleko ne prevaziđemo domen duhovno opustošenog razuma sa njegovom uobraženošću, taštinom i igrom ega, onda se nikada ne možemo nadati da ćemo otkriti skriveno blago unutar nas samih.

Disciplina i praksa su kao lice i naličje istog novčića. Ne možemo da odvojimo disciplinu od prakse; one moraju da idu skupa. Kada mi praktikujemo duhovni život, Bog praktikuje nešto u nama i za nas: Igru Njegove neograničene Samilosti. Potrebno je da znamo da je snaga naše svakodnevne prakse veoma, veoma ograničena. Ali snaga Božje milosti je neograničena.