Odgovornost

Svet je blagosloven svim vrstama žalbi. Deca ne slušaju svoje roditelje, prijatelji ne slušaju prijatelje, muževi ne slušaju svoje žene, žene ne slušaju muževe. Ali kada dođemo do korena svih ovih problema, vidimo odmah da svu štetu pravi takozvana 'odgovornost'. Svako zna šta znači reč 'odgovornost'. Ali šta je prava odgov rnost? U ljudskom životu postoji samo jedna odgovornost, a to je da ponudimo našu bezrezervnu posvećenost Bogu, Svevišnjem, sa svim što jesmo i svim što imamo. Mi znamo šta smo: mi smo naše sopstveno postojanje; i znamo šta imamo: prijatelje i rodbinu. Umesto da preuzimamo odgovornost za druge, treba da postavimo cilj da sebe damo Svevišnjem, zajedno sa našom rodbinom i prijateljima.

U običnom životu mi stvaramo odgovornost da bismo sebi ugodili i sebe ispunili i ta odgovornost je bazirana na egu. Međutim, duhovna odgovornost nije bazirana na egu. Kada najviša Moć i najviša Svetlost uđu u nas, mi se širimo. Širenje naše duše, tela i fizičkog uma je širenje naše unutrašnje Božanstvenosti. Tada naša dužnost nije da pokazujemo svetu šta radimo, ili za šta se zalažemo, ili koliko smo mnogo dali. Naša dužnost je da osetimo da moramo da ostvarimo Boga. U istinskom duhovnom životu, želim da kažem, da plač za Bogoostvarenjem nije znak ega; već je to naša neprestana svesnost o Istini, svesnost da Istina treba da se vidi, oseti, ostvari, otkrije i ispolji. Mi osećamo kao svoju odgovornost odgovornost duše, zato što nam ona stalno govori da je Bog naš, da možemo da otkrijemo Boga i da na kraju najzad postanemo Bog.