Pitanje: Kako da naš život zvuka može najefikasnije da posluži našoj težnji?

Šri Činmoj: Treba da znamo šta podrazumevamo pod životom zvuka. Ako podrazumevamo da život zvuka označava naš osećaj posvećenosti Svevišnjem, vrhunskom Cilju, tada moramo znati da postoji samo jedan način na koji može da služi našu težnju. Našu težnju može da služi ako nas nauči da ne očekujemo. Ako očekujemo nešto zauzvrat, tada naša težnja neće biti efikasna. Davaćemo bezuslovno, na zadovoljstvo našeg srca. Ali u trenutku kada počnemo da očekujemo nešto od sveta i pomislimo: „Oh, uradila sam tako puno za svet, a svet mi nije dao ništa zauzvrat“, tada naša težnja uopšte neće biti efikasna. Ponekad ne očekujemo ništa unapred; počnemo da dajemo, ali zatim počinjemo da očekujemo. Dajem ti dolar, a onda osećam da pošto sam ti dao dolar i ti moraš da mi ga vratiš. A ponekad, i pre nego što nekom dam dolar, osećam da bez obzira da li sam dao dolar ili ne, on meni mora da da dolar. Takva očekivanja mi imamo. A kad god postoji očekivanje, za njim sledi frustracija.

Život zvuka može da učini naš život težnje efikasnijim i plodnijim ako ne očekujemo ništa od svoje posvećenosti. Znamo da dete, koje možda ima jedan dolar, da taj dolar majci; majka mu zauzvrat daje ono što je ona sposobna da ima – sto dolara. Ali ako je dete dalo jedan cent ili deset centi i očekuje da mu majka to vrati, ona će mu možda dati dva centa, a možda ništa. Majka će pomisliti da joj dete daje samo da bi od nje dobilo nešto više zauzvrat. Ona će tada reći detetu da sačeka dok sve ne bude njegovo. Smatraće da je loše to što joj dete daje cent da bi dobilo pet ili deset centi zauzvrat. Ona će reći detetu: „Daj mi ono što imaš, to je sve. Onda je moja dužnost da ti dam ono što ja imam“.