95. Pitanje: Kako mogu da pronađem radost i osmehujem se u trenucima obeshrabrenja?

Šri Činmoj: Ovde moraš da shvatiš ulogu mašte, imaginacije i da joj pridaješ najveću važnost. Kao što uvek kažem, imaginacija je stvarnost; ona pripada svetu stvarnosti. Ali taj svet nije ispred nas ili pre nas. Pošto nam trenutno nije na dohvatu ruke, osećamo da je mašta potpuna mentalna halucinacija.

Kad se osećaš obeshrabrenim, molim te pokušaj da zamisliš trenutke sreće koje si imao bezbroj puta. Ovo nije kao da radiš sa lažnim novcem. Stvarno si juče bio srećan ili pre nekoliko dana. Sad se samo poistoveti sa tim vremenom. Na obeshrabrenje možeš da gledaš kao da je noć. Kad se približava noć, ti ne gubiš svu nadu i ne osećaš da si potpuno izgubljen. Ne, znaš da će sutrašnji dan opet osvanuti. Pre dvanaest sati bio si u danu a dvanaest sati kasnije, opet ćeš ući u dan. Stoga ili zamisli jučerašnji dan, kada je tvoj život bio sav zadovoljstvo, ili zamisli šta će se desiti sutra. Ili uđi u tvoju neposrednu prošlost i dozvoli da ti neposredna prošlost ponudi svoje utočište, ili uroni u neposrednu budućnost radi utehe. Na ovaj način odlazi obeshrabrenje. Sadašnjost te je bacila u more obeshrabrenosti; sve je jalovo. Ali onda se setiš da ima mnogo stvari i mnogo ljudi koji su te inspirisali i smatrali te svojim sopstvenim samo dvanaest sati ranije, i biće mnogo stvari samo dvanaest sati kasnije koje će učiniti isto. Kada misliš ovako, obeshrabrenost automatski iščezava.