Pitanje: Kakva je naša dužnost prema našim bližnjima koji su na ovom svetu, kao i prema onima koji su na drugom svetu? Mislim da je verovatno dobro moliti se za njih, ali se ponekad osećam blizak nekom, a ponekad veoma daleko. Isto tako, ponekad osećam da su se neki možda reinkarnirali.

Šri Činmoj: Ovde imamo posla sa osećajem jedinstva. Neko može da bude kraj tebe dvadeset četiri sata, ali možda ne osećaš nikakvo jedinstvo. Ovde, u Ujedinjenim nacijama, imaš dosta prijatelja i kolega. Svakog dana sa njima provodiš sedam ili osam sati, ali kad odeš kući, oni su potpuno zaboravljeni, izbrisani iz tvog sećanja. Sa druge strane, dok si u kancelariji sa svim tim ljudima, možda na vrata tvog srca kucaju neka slatka sećanja na tvoju majku, koja je u Francuskoj. Onda postaneš kao brod, koji stalno plovi između obala Amerike i Francuske. Zašto? Zbog tvog jedinstva, tvog stalnog nerazdvojnog jedinstva sa svojom majkom, koje čini da osećaš njeno prisustvo.

Slično tome, pokojnici su na drugoj obali. Ti si na ovoj obali života, a oni su na drugoj obali života. Da si veoma napredan u duhovnom životu, ili da si ostvaren, uvek bi imao brod s kojim bi mogao po svojoj volji da se prevezeš na drugu obalu i da uživaš u društvu svojih preminulih prijatelja i rođaka. A ako su se oni vratili na ovu obalu, reinkarnirani u drugom telu, to bi takođe uvek mogao da znaš. To u potpunosti zavisi od tvog unutrašnjeg rasta i unutrašnjeg dostignuća.

Dakle, ponekad osećaš da ti tvoji dragi pokojnici nisu bliski, a ponekad osećaš da su veoma blizu Zašto? Kada unutrašnja spona nije jaka, sigurno ćeš osećati da nešto nedostaje, nešto fali, nešto nije savršeno u tvojoj vezi sa tvojim dragima. Ali, ako je Božija Volja da održiš blisku vezu sa svojim dragima koji su na drugoj obali reke života, onda ćeš sigurno osećati njihovo živo prisustvo u tvom svakodnevnom životu. Ako to nije Njegova Volja, onda treba da osetiš da takva povezanost uopšte nije neophodna. Samo su oni koji su ti braća i sestre u duhovnom domenu, ovde na Zemlji, zaista tvoji. Pokojne drage osobe su nekad takođe bile tvoje. Bog ti je ranije dao sposobnost da misliš na neke ljude, da pomogneš nekim ljudima, a sada ti On daje odgovornost da misliš na druge ljudi i da njima budeš od pomoći i na usluzi. To ne znači da te preminule duše ne postoje u tvom životu. One postoje, ali je odgovornost za njih Bog uzeo od tebe. Bog ti je sada dao novu odgovornost, za nove prijatelje, za druge duše koje su na Zemlji.

A sa druge strane, potpuno si u pravu, i to je božansko dostignuće, ako tokom svoje meditacije nudiš svoju dobru volju preminulima. Ti možda ne znaš da li su oni na Nebu ili na Zemlji. Ali, ako ponudiš dobru volju svog srca i svetlost svoje duše, ma gde da su, bilo da su na Nebu ili na Zemlji, oni će sigurno osetiti neku svetlost odnekuda. Njihov spoljašnji um, ako su uzeli ljudsku inkarnaciju, možda neće znati da ona dolazi od tebe. Ali, nije ni važno da oni znaju od koga to dolazi. Jedino važno je da nešto zaista dolazi. Nije važno ko to daje. Da li sam ja doneo Odozgo Mir i Svetlost, ili ih je donela tvoja duša, ili su se oni spustili sami od sebe, nema značaja. Od vrhunskog značaja je, međutim, to da li Svetlost ulazi u tebe Odozgo i da li je tvoje unutrašnje biće preplavljeno svetlošću.

Dakle, ponudi svetlost svoje duše svojim dragim pokojnicima ako hoćeš, ali isto tako oseti da ti je Bog dao vrhunski zadatak da služiš Njemu u onima koji su na Zemlji i da taj zadatak treba da ispuniš.