Pitanje: Tvoja filozofija kaže da duša uvek napreduje, ali kako se to slaže sa činjenicom da duša osobe koja izvrši samoubistvo padne?

Šri Činmoj: Kad neko počini samoubistvo, duša te osobe u stvari ne pada. Ali, ona ostaje na određenom mestu i biva prekrivena sa beskrajno više velova neznanja. Potpuno je prekrivena neznanjem – gomilom slojeva neznanja. Ono što pada je svest te osobe. Ona se vraća nazad na početnu tačku, gotovo do mineralne svesti, gde nema evolucije. Duša biva prekrivena ogromnim neznanjem, to jest, beskrajnim slojevima neznanja. Pre toga, duša je možda imala deset slojeva, ali sada ima bezbroj slojeva neznanja. Duša mora da počne da ih opet uklanja, jedan po jedan. Naravno, duši postaje beskrajno teže da vodi tog pojedinca do savršenog savršenstva, oslobođenja ili spasenja. Svest pada toliko da se vraća potpuno na polaznu tačku. Ta polazna tačka je, može se reći, mineralni život, gde nema svesnosti, nema osećaja evolucije.

Ali, ako Svevišnji hoće da deluje u određenom ljudskom biću koje je počinilo samoubistvo, u vrlo, vrlo retkim prilikama Svevišnji traži od duhovnih Učitelja koji imaju sposobnost da se pobrinu o toj duši i da ne dozvole da je prekrije ogromno neznanje. U tim slučajevima, šta god da ta duša ima, to je dovoljno da donese Milost i Saosećanje Svevišnjeg, i on neće dozvoliti da slojevi prekriju tu dušu više nego što je uobičajeno. Ali, to se čini samo u veoma retkim prilikama. Inače, ako neko počini samoubistvo, za tog pojedinca evolucija staje na neodređeno vreme – na sto, dvesta, petsto, šesto godina, ili još više. On ne može da ide dalje, a na njegova pleća pada najteži mogući teret. Proces njegove evolucije staje. Pošto je prekršio zakone kosmičke igre, on mora da podnese kosmičku kaznu. Tu kaznu ne može da zamisli nijedno ljudsko biće na zemlji. Najgore moguće zemaljsko mučenje je naprosto ništa u poređenju sa kosmičkim mučenjem koje snađe pojedinca kad počini samoubistvo. Vi ne možete da kažete kosmičkim silama: „Uradio sam nešto loše, ali se to vas ne tiče. Stići ću do svog cilja kad ja hoću“. Namerno ste iskoračili iz kosmičke igre, bez Božije dozvole i nasuprot Njegovoj nameri. On vam nije dopustio da napustite igru, ali ste Mu se vi aktivno i otvoreno suprotstavili i pokušali da upropastite igru. Za to pogrešno delo kazna je izuzetno stroga. Ta kazna je toliko intenzivna da mi ne možemo da je osetimo našim ljudskim srcem, ne možemo da je zamislimo našim ljudskim umom.