Pitanje: Zašto je Bog tragaocima koji teže da ostvare Boga to učinio toliko teškim?

Šri Činmoj: On to nije učinio teškim za iskrene tragaoce. Za iskrene tragaoce, put je veoma kratak. Samo je za tragaoce koji se predomišljlaju put veoma dug. U ovom trenutku ti osećaš da je Bog veoma dobar prema tebi, ali u narednom dobiješ neki udarac ili te nešto zaboli, pa izgubiš veru. Neki nesvesni deo tebe kaže: „O Bože, zašto si tako okrutan prema meni? Jutros sam dobro meditirao, pa kako to da moje telo pati?“ To ćeš pitati Boga. A ako umesto toga možeš da kažeš: „Mada me toliko boli, možda je nešto mnogo gore trebalo da mi se desi, a Bog me je spasao. Bog je veoma dobar prema meni“. Ako na taj način budeš mogao da promeniš svoj stav prema Bogu, odmah će ti put postati lakši. Ti patiš od određenog bola, ali ako osetiš da je to moglo da bude beskrajno gore, odmah ćeš uvideti da iznutra napreduješ. Put je dug samo za one koji ne osećaju zahvalnost Bogu. Ako osećaš da je nešto loše i žalosno, odmah pomisli: „O, to je moglo da bude beskrajno gore. Bog, iz svoje beskrajne Samilosti, nije dopustio da dođe neki gori napad“. Ako imaš takav stav, onda put postaje veoma, veoma lak.

Šta, zapravo, izaziva tvoju patnju i bol? Ne Bog. To su neprijateljske sile. One dolaze i napadaju te u obliku bolesti i patnje. Ti bi trebalo da im sve vreme govoriš: „Ja vas neću, niste mi potrebne. Hoću jedino Boga“. Ali, kada te neprijateljske sile napadnu, ti im nesvesno pridaješ važnost; ti, kao i većina drugih ljudskih bića, pridaješ važnost svojoj patnji. Inače ona ne bi trajala dugo.