Pitanje: Da li treba da pokušamo opravdavamo svoju duhovnu praksu drugima?

Šri Činmoj: Ne, to je pogrešno. Kad pokušavamo da ubedimo druge da je ono što radimo ispravno, na neki način mi nesvesno pokušavamo da ih preobratimo. Ako znamo da radimo ispravnu stvar, onda naprosto treba da to i nastavimo. Mi znamo da je za nas ispravno da se rano ujutru molimo i meditiramo. Ali, mi nećemo poći našem komšiji koji čvrsto spava u vreme naše meditacije i reći mu da ustane zato što je meditacija prava stvar. Nećemo reći: „Vidi, ja se molim i meditiram; ja radim pravu stvar. Ne smeš sada da spavaš, moraš i ti da ustaneš“. Ako kažemo tako nešto, naš komšija će samo reći: „Gledaj svoja posla!“

U duhovnom životu mi ne pokušavamo da se opravdavamo. Mi naprosto živimo za sebe, za Boga u sebi. Bog nam je rekao da se molimo i meditiramo na Njega. Kad drugima dođe vreme da se mole i meditiraju, Bog će ih prosvetliti i probuditi. Ali, ako mi pođemo k njima i kažemo: „Vidi, mi radimo pravu stvar, a vi radite pogrešnu stvar; naša je dužnost da vas probudimo i prosvetlimo“, time ni na koji način nećemo pomoći njihov duhovni napredak.

Hajde da mi ostanemo sa svojim ubeđenjem. Ali, ako nas neko izazove i kaže nam da radimo pogrešnu stvar, tad možemo potrošiti nekoliko minuta da opravdamo ono što radimo. Osećam, međutim, da je čak i tada bolje da ne ulazimo ni u kakvu raspravu. Ako oni kažu da je sve što radimo pogrešno, u redu, neka ih, neka kažu. Opravdavanje nije prosvetljenje; nikako. Um je veoma prepreden. Čak i kad nastojimo da opravdamo svoj cilj, time ne dobijamo prosvetljenje. U ovom trenutku um je stao na stranu srca. Zato nastoji da opravda cilj srca. Narednog momenta, ako je um odvojen od srca, on će pokušati da se bori protiv srca.