Pitanje: Da li je najbolje da dovedemo nove tragaoce na naše meditacije u Ujedinjenim nacijama, ili da pustimo da ih sami pronađu?

Šri Činmoj: To zavisi od pojedinca. Ima nekih koji se plaše da dovedu druge ovde, u Grupu za meditaciju. Oni osećaju da time gube svoje dragoceno vreme, koje mogu upotrebiti da urade nešto vredno. A opet, ima nekih koji su osetili nešto na našim meditacijama ovde. Oni osećaju da su dobili ukusno voće i sada njihovo široko srce, njihovo dobro srce, njihovo saosećajno srce želi da podeli to voće sa drugima koji su im bliski. To je poput majke. Kad majka dobije nešto lepo, ona odmah hoće da to podeli sa svojim detetom. Zato, ako neko ima srce jedinstva, za njega je preporučljlivo da dovede tragaoce ovde da meditiraju.

Ali, na nesreću, ima nekih koji osećaju da su Mir, Svetlost i Blaženstvo koje mi donosimo odozgo omeđeni, ograničeni, pa osećaju da su na neki način na gubitku kad dovedu druge: zato što misle da će, što više ljudi bude ovde, to manje biti za svakog pojedinačno. To je, međutim, velika greška. Ovde svi mi meditiramo krajnje iskreno i duševno, a ono što donosimo odozgo je neizmerno na svaki način. Duhovnost se ne može premeriti. Duhovni Mir, Svetlost i Blaženstvo se nikad ne mogu premeriti. A ti kvaliteti, takođe, nisu monopol nijednog pojedinca. Svima onima koji iskreno plaču za duhovnim Mirom, Svetlošću i Blaženstvom biće data ista prilika i ista stvarnost.