Pitanje: U Vašem predavanju ste rekli: ako vidimo problem i suočimo se sa problemom, onda je naša snaga veća od snage problema. Hoćete li time da kažete da problem nije problem ako znamo kako da gledamo na njega?

Šri Činmoj: Ako znamo kako da gledamo na problem, pola snage problema nestaje. Ali, mi obično nastojimo da izbegnemo problem; mi pokušavamo da pobegnemo od njega. Problem ne ukazuje ni na kakvu našu grešku ili zločin, pa zašto bismo se plašili da se sučimo sa njim? Naš problem je da kad se nešto nesrećno desi u našem životu, mi smesta osećamo da smo krivi za to, da smo učinili nešto pogrešno. Moramo takođe da znamo da oko nas postoje loše sile, nebožanske sile, neprijateljske sile. Mi verujemo u zakon karme – da ako učinimo nešto loše, kasnije patimo. Međutim, čak i ako ne učinimo ništa loše, neznanje sveta može da dođe da nas muči. Pomislite na Hrista. On je bio veliki duhovni Učitelj. Nije uradio ništa loše. Ali, neznanje sveta ga je razapelo. Naravno, mi ne možemo da se poredimo sa Hristom, ali na našem nivou bi trebalo da osećamo da ne mora da znači da smo mi pogrešili nešto.

Kriveći sebe, a potom pokušavajući da se sakrijemo, mi ne rešavamo problem. Treba da se suočimo sa problemom i da vidimo da li smo zaista krivi. Ako je naše sopstveno neznanje stvorilo problem, onda će nam možda biti teško da ga rešimo. Međutim, ako neko drugi stvara problem, onda treba da se postavimo kao čvrsti zid i da ne dopustimo problemu da uđe u nas. Ako je ovo moja kuća, moj zid, neću dopustiti nikom da provali unutra. Ali, ako sam ja sam problem, kako ću onda sprečiti problem da uđe? Taj problem je beskrajno teže rešiti nego neki problem koji dolazi spolja. Da bih rešio problem sebe, treba da osetim da ja nisam neko ko stvara probleme, već neko ko rešava probleme. Potom treba da vodim duhovan život i da razvijem unutrašnju snagu, težnju i unutrašnju nevezanost. Polako, postepeno, postaću iznutra snažan, a onda ću biti u stanju da rešim probleme koje sam stvorio sam, mojim sopstvenim unutrašnjim slabostima.