Mir4

Drage sestre i braćo, dragi tragaoci za konačnom Istinom, želim da govorim o miru.

Mir je veoma poznata reč. Svaki tragalac zna šta je mir shodno svom kapacitetu primanja. Ja sam tragalac. Želeo bih da sa vama podelim mir koji sam iskusio. Nudeći svoje iskustvo, želim da postanem potpuno jedno, neodvojivo jedno, sa vašim životom težnje i posvećenosti.

Šta je mir? Mir je naše oslobađanje od robovanja. Šta je oslobađanje? Oslobađanje je naše univerzalno jedinstvo sa Bogom Jedinstvom i Bogom Mnoštvom. Šta je robovanje? Robovanje je ples našeg neprosvetljenog ega. Šta je ego? Ego je nestvarno u nama. A šta je stvarno u nama? Stvarno u nama je Istina; stvarno u nama je Bog. Bog i istina su nerazdvojivi, jedna i druga strana istog novčića.

Šta je mir? Mir je naše zadovoljstvo. Šta je zadovoljstvo? Zadovoljstvo je naše svesno i stalno jedinstvo sa Voljom Svevišnjeg Pilota. Gde leži to zadovoljstvo? U našem samodavanju i u našem Bogo-postajanju.

Svetu je potreban mir. Svima nam je mir potreban. Ali kada razmišljamo o miru, nastojimo da ga otkrijemo u umu. Koristimo termin ‘mir uma’. Osećamo da se mir jedino može pronaći u umu, i ako jednom možemo da otkrijemo mir u umu, onda će nam problemi biti rešeni zauvek. Ali, ovde želim da kažem da je um na koji mislimo, fizički um. Ovaj um je sumnjajući um, a u sumnjajućem umu nikad ne možemo da osetimo prisustvo mira. Prisustvo mira možemo da osetimo jedino u srcu koje voli. Sumnjajući um nas vodi u potpuno osujećenje. Srce koje voli, vodi nas do potpunog zadovoljstva. Mi sumnjamo, a onda osećamo praznu pustinju u sebi. Volimo, i onda osećamo more Stvarnosti i Božansko u sebi.

Mir se ne nalazi u spoljašnjem znanju. Veći deo našeg spoljašnjeg znanja se zasniva na informacijama, a informacija nam ne može pružiti nikakvo trajno zadovoljstvo. Mir se ne može naći u spoljašnjoj efikasnosti. Mir se nalazi u vladanju sobom.

Ako želimo da postignemo mir u našem unutarnjem i spoljašnjem životu, onda moramo da spoznamo potrebu za međusobnim prihvatanjem, a ne uzajamnom isključivošću. Zemlja i Nebo moraju da budu ujedinjeni. Nebo ima tišinu duše. Zemlja ima zvuk života. Tišina duše vodi nas do našeg Izvora, najviše Stvarnosti; a zvuk života omogućava nam da ispoljimo ono što je unutar te najviše Stvarnosti. U zagrljaju Neba i Zemlje možemo postići mir.

Mir je jedini autoritet u našem životu uzdizanja i spuštanja. Kada se uzdižemo, učimo pesmu jedinstva u mnoštvu. Kada silazimo, učimo pesmu mnoštva u jedinstvu.

Svi smo mi ovde tragaoci. Svi smo Božija deca. Mi napredujemo shodno našem unutrašnjem intenzitetu i potrebi naše duše. Svaki individualni član svetske porodice ima poseban način da postigne mir. Dete oseća da može da postigne mir jedino ako pravi buku. Unutar buke, ono što izranja za njega je mir. Adolescent nalazi mir jedino u stalnoj aktivnosti. Mlada osoba nalazi mir jedino stvarajući neki novi svet, ili uništavajući stari. Stari čovek pronalazi mir odučavajući se od većine onoga što je naučio od sveta neznanja. Kada se odučava, oseća znatan mir. On takođe postiže mir polažući sebe na Stopala Svevišnjeg Navigatora.

Mir je naše unutrašnje bogatstvo. To unutrašnje bogatstvo možemo da iznesemo na površinu jedino kada ništa ne očekujemo od spoljašnjeg sveta, već sve od Svevišnjeg Navigatora u nama, u Božijem Odabranom Času. Kad radimo za svet i služimo svetu, često osećamo da je obavezujuća dužnost sveta da nam ponudi zahvalnost, ili da prepozna naše služenje. Kad nešto očekujemo od sveta, sigurno ćemo naići na frustraciju. Ali, kad očekujemo od Unutrašnjeg Navigatora, On nas ispunjava van domašaja naše mašte. Ali jednu stvar moramo da znamo, da Bog ima Njegov vlastiti Čas.

Naša dužnost je da se molimo za mir, da meditiramo na mir, da se koncentrišemo na mir i da kontempliramo na mir. Božija dužnost je da nas preplavi Njegovim Mirom. Kada poznajemo umetnost predanosti, carstvo mira u nama ne može se odvojiti od naše žive stvarnosti. Naša svesna unutrašnja predanost, naša bezuslovna predanost Unutrašnjem Navigatoru je ta koja ubrzava naše putovanje ka otkriću sveprosvetljujućeg i sveispunjujućeg Mira.

Sada smo u državi Ohajo. Državno geslo je veoma značajno za sve tragaoce: „Sa Bogom, sve je moguće“. Onog trenutka kad stupimo u duhovni život, osećamo da nema bolje, više ohrabrujuće i više ispunjavajuće poruke od ove. Tragalac - početnik veruje u to. Napredni tragalac ide jedan korak dalje i oseća da je Bog Izvršilac, Bog je Rad i Bog je Plod Rada. Dakle, naša prva lekcija u duhovnom životu je da je sve moguće sa Bogom. Kasnije počinjemo da osećamo da mi ne radimo ništa, da je Bog taj koji sve radi u nama i kroz nas. To je velika lekcija, konačna lekcija, koju učimo u našoj unutrašnjoj školi.

Glavni grad države Ohajo je Kolambus. U zemlji duhovnosti, postoji samo jedan glavni grad, a to je težnja. Pomoću težnje možemo da ostvarimo Cilj. Pomoću težnje stalno prevazilazimo našu zemaljsku stvarnost i postojanje. Bez obzira na koju oblast težnju usmerimo, uspinjući plamen u nama, sigurno ćemo postići uspeh. Država Ohajo daje nam sjajan primer. Iz Ohaja je došlo sedam američkih predsednika i ponudilo svoju najuzvišeniju visinu i svetlost celoj zemlji. Ne samo u oblasti politike, nego u svakoj oblasti života, kada težimo naša težnja nas dovodi do suđenog cilja.

Svakog dana Svemoćni Otac, večno - Samilosni Otac, daje nam mnoge prilike da otkrijemo nešto novo. Ono što otkrivamo je ljubav, ljubav božanska. Ljubav božanska je u isto vreme večno stara i večno nova. Kada otkrijemo božansku ljubav u sebi, prerastamo u sam lik Boga večnog Zaljubljenika i Boga večnog Voljenog, koji zauvek boravi u nama.


FFB 33. Ingman Odaja, Nju Stjudent Junion, Univerzitet u Toledu