Pitanje: Postoji li razlika izmedju molitve i meditacije?

Šri Činmoj: Da, postoji razlika između molitve i meditacije, mada možemo dobiti isti rezultat od obe. S molitvom možemo da ostvarimo Boga, i sa meditacijom možemo ostvariti Boga. Obično kada se molimo, kažemo: „O Bože, daj mi ovo ili daj mi ono“ i stalno osećamo da Bog sluša našu molitvu. Ali kad meditiramo, osećamo da Bog govori a mi slušamo. Kad se molimo, Bog postaje slušalac; kad mi meditiramo, mi postajemo slušalac. Kad meditiramo, Bog razgovara s nama, i mi slušamo Njega. Mi slušamo koju god poruku nam On davao u našoj meditaciji.

Kad se molimo, pokušavamo da podignemo svoju svest do Najvišeg. Usredsređeno pokušavamo da se uzdignemo. Tada ne gledamo napred, unazad ili sa strane. Naša namera je samo da se uspnemo. Kada meditiramo, međutim, prelazimo ceo svet s našom svešću. Tad smo poput ptice koja širi svoja krila i leti nebom. Kada meditiramo, rasprostiremo svoju proširenu svest i svest koja se širi i dosežemo Najviše. Ali molitva nije takva. Ona je nepodeljena, kao strela ide gore. Pažnja je nepodeljena u našoj molitvi, a kada širimo krila u dubokoj meditaciji, ulazimo u stvarnost sa širokim srcem.

Ispunjenje mora da se dogodi ne samo u pojedincu već i kolektivno. Mi se vrlo često molimo za naše sopstveno spasenje. Ali kad meditiramo, to ne činimo. Kada meditiramo, naša svest je proširena. Nesvesno ili svesno nastojimo da udomimo čitav svet duboko unutar svoje meditacije. Zatim, kada dostignemo Najviše, osećamo da smo preneli čitav svet sa nama. Naša meditacija je kao brod koji može da primi mnogo ljudi. Ali mi takođe možemo da idemo do Cilja na malom brodu s našom molitvom. S molitvom najčešće vidimo da samo pojedinac može da ide usredsređeno ka svom odredištu. S meditacijom mogu da idu pojedinci kao grupa. Molitva u osnovi uključuje ’mene’ i ’moje’. Ali kada meditiramo, naša svest je proširena i obuhvata ceo svet.