Pitanje: Kako možemo da unesemo intenzitet u našu meditaciju, a da ga u isto vreme ne uvodimo u fizičko telo?

Šri Činmoj: Što se tebe tiče, kad meditiraš, odmah misliš kako vučeš konopac. Postoji ogroman pritisak u tvom čelu, kao da ti je celo telo napeto. Ali moraš znati da najbrži trkač trči najbrže na zahvaljujući njegovoj koordinaciji. Ekstremiteti moraju da budu u savršenoj usklađenosti. Ako se izloži bespotrebnom naporu, izgubiće ravnotežu i usporiće na stazi. Kada meditiraš, moraš da osećaš da se čitavo tvoje telo polako, sigurno i nepogrešivo penje. Ali u tvom slučaju, jedan deo tvog uma i deo vitala su pohlepni. Svaki želi da dostigne Najviše, ostavljajući sa strane ostale članove bića. U porodici ima pet članova, ali jedan član oseća da će, ukoliko bude mogao da ide sam ispred ostalih, moći najviše da pojede. Ali to nije tako u duhovnom životu. U duhovnom životu vam Bog daje pravu gozbu jedino kada svi članovi idu zajedno. U suprotnom, On kaže, „Kako si se usudio da ostaviš članove svoje porodice na putu?“ Dakle, kada meditiraš, pokušaj da osetiš da se celo tvoje postojanje uzdiže. Svaki put kad udahneš, oseti kako novi član porodice ulazi u tebe, a kad izdišeš, oseti da podižeš tog novog člana zajedno sa tvojom težnjom. Tada ne može da postoji napetost. Tvoja napetost se javlja zato što zanemaruješ delove tvog bića kad meditiraš. To je pogrešno. Nemoj ništa da zanemaruješ. Ako to činiš, oni će se automatski pobuniti. Ti ćeš pokušati da ih povučeš, ali oni će te nadjačati. Povedi ih sa sobom; onda uopšte neće biti napetosti.