Pitanje: Sa duhovne tačke gledišta, koja je razlika između gluposti i neznanja?

Šri Činmoj: Glupost je dete neznanja. Sve naše nesavršenosti i ograničenja dolaze iz neznanja. Neznanje je majka i otac gluposti, nesavršenosti, ograničenja i robovanja. Šta je na na kraju krajeva glupost? To je naš strah od nepoznatog, od Prostranstva. Ako znamo da je naša unutrašnja stvarnost ogromna i beskonačna, onda nikad ne možemo biti zadovoljni sa nečim ograničenim, nestalnim i prolaznim. Ali, u našem svakodnevnom životu mi zaboravljamo da u sebi imamo večni Život i božansku Stvarnost. Gajimo sve glupe misli i neistinite ideje. Jedna od najglupljih misli ili ideja je ova: „Mi ne možemo da spoznamo Prostranstvo, Beskonačno; iznad naše sposobnosti je da ostvarimo Boga.“

Ta zamisao se zasniva na gluposti. Kada stupimo u duhovni život, moramo da osećamo u svakom trenutku da je Bog taj koji nas inspiriše da ga ostvarimo. U našem svesnom ostvarenju imaćemo stalno jedinstvo sa Bogom. Ovo je poruka koju Bog želi da nam ponudi u našem životu težnje. Ali mi, u našoj gluposti, osećamo da je Bog beskonačan, večan i besmrtan, dok smo mi puki insekti – beznačajna stvorenja. Ako osećamo da je naš Otac milionima i milijardama milja udaljen od nas, onda ga nikad nećemo ostvariti. Moramo da osećamo da su Njegova Beskonačnost, Večnost i Besmrtnost takođe u nama. Moramo da trčimo ka Njemu, jer On je naš Cilj. Ako imamo ovu vrstu unutrašnjeg osećanja i ubeđenja, tada jedino možemo da stavimo tačku na našu glupost.

Stoga, glupost izvire iz neznanja. Iz mora neznanja dobijamo glupost; tu strah, sumnja, uznemirenost, briga, iskušenje, osujećenje i uništenje rastu. U moru mudrosti vidimo da čistota, iskrenost, jednostavnost, ispunjenje i poruka stalnog prosvetljenja i savršenstva rastu.