Unutrašnji Glas17

Trebao bih biti istinit, jer ima onih koji mi veruju;
Trebao bih biti čist, jer ima onih kojima je stalo;
Trebao bih biti jak, jer mnogo treba patiti;
Trebao bih biti hrabar, jer mnogo se treba usuditi.

— Hauard Arnold Volter

Da budemo istiniti, čisti, snažni i hrabri, ono što nam treba je Unutrašnji Glas. Naš Unutrašnji Glas je Istina-Moć u nama. Naš spoljašnji glas je spoljašnja moć novca. Čovek nije dovoljno čist da vidi kako Moć Istine deluje u njegovom spoljašnjem svetu želja i zahteva. Čovek nije dovoljno srećan da vidi kako moć novca deluje u njegovom unutrašnjem svetu težnje i potreba. Moć Istine koja se koristi za čovečanstvo i moć novca koja se koristi za božansko mogu i promeniće lice sveta. Moć Istine će probuditi i osvetliti usnulo i neosvetljeno čovečanstvo. Moć novca će služiti i ispuniti još neispunjeno božanstvo na Zemlji.

Unutrašnji Glas je blago srca. Kada tragalac koristi ovo blago, ono se duševno osmehuje. Kada nevernik i neko bez vere u Boga pokuša da iskoristi ovo blago, ono se bez milosti uguši.

Unutrašnji Glas nam kaže da pomognemo svetu isključivo u skladu sa Božijom izričitom Voljom. Ako to nije slučaj,ona će se kasnije sasvim sigurno pretvoriti u kobnu nepriliku. Onaj ko pomaže drugome jer je inspirisan Bogom i jer mu je Bog tako naložio, ne samo što je božanski darežljiv, već je i vrhunski blagosloven.

Dati nakon dugog premišljanja ono što je traženo, znači dati jedanput. Dati zato što se nešto traži, znači dati dvaput. Dati kada se ništa ne traži, znači dati triput. Dati kada Bog hoće da damo, znači dati za sva vremena, uporedo sa svojim srcem i dušom.

Ako se svesno ili nesvesno sprijateljimo sa strepnjom, nikada nećemo čuti pesmu Unutrašnjeg Glasa. Šta je strepnja? Strepnja je razorni dah životnog siromaštva.

Ne može biti ni boljeg izbora, ni veće nagrade od slušanja Unutrašnjeg Glasa. Ako svesno odbijemo da poslušamo unutrašnji glas, naši lažni dobici odvešće nas u neizbežan gubitak. A ako duševno poslušamo unutrašnji glas, naši istinski dobici ne samo da će nas štititi od predstojećeg uništenja, već će i začuđujuće ubrzati našu spoznaju transcendentalne Istine.

Tragalac mora da shvati da Unutrašnji Glas nije dar, već postignuće. Što duševnije bude čeznuo za njim, nesumnjivo će ga ranije zadobiti.

Iskrenost čoveku kaže da treba da bude ponosan na to što poseduje unutrašnji glas koji proniče u sve. Poniznost kaže čoveku da treba da bude vrhunski ponosan na to što ga unutrašnji glas koji se kloni pogrešnog, postupa ispravno i ispunjava dobro, poseduje.

Unutrašnji Glas je istovremeno čovekov neumorni vodič i njegov istinski prijatelj. Ako čovek uđe duboko u sebe, unutrašnji glas će mu reći šta da radi. Ako uđe još dublje, unutrašnji glas će mu dati sposobnost. Ode li još dublje, onda će ga unutrašnji glas uveriti da radi pravu stvar na pravi način.

Postoji jedna veoma slatka, čista i poznata nam reč. Ta reč je savest. Savest je sinonim za unutrašnji glas. Šekspirove reči nas božanski nadahnjuju: “Osećam u sebi mir koji nadilazi sve ovozemaljske strepnje, osećam spokojnu i tihu savest.”

Savest može da živi na dva mesta: u srcu istinitosti i u ustima laži. Kada nas savest jednom udari, moramo pomisliti da nam pokazuje bezuslovnu ljubav. Kada nas drugi put udari, moramo osetiti da nam pokazuje bezrezervnu brigu. Kada nas udari po treći put, moramo uvideti da nam pruža svoju beskrajnu samilost kako bi nas sprečila da duboko zaronimo u more Neznanja.

Ruso kaže nešto veoma upečatljivo: “Savest je glas duše kao što je strast glas tela. Nije čudo što jedno drugom često protivreče.”

Ako čovek teži da ponudi svetlost svog srca svojoj strasti, onda nema potrebe da strast i savest protivreče jedna drugoj. Na ovaj način čovek lako može da prevaziđe ove naizgled nepomirljive suprotnosti. Kada jednom prevaziđe sve suprotnosti, čovek može iz sve snage da zapeva sa Vitmenom: “Da li ja to sebi protivrečim? U redu, onda protivrečim sebi. (Velik sam, sadržim u sebi mnoštvo.)”

Ako hoćete da budete dobra osoba, onda protivurečite sebi kada iskrenost zatraži. Ako hoćete da budete veliki čovek, onda ne protivrečite sebi čak ni kada nužda traži.

Strah pita: “Da li je bezbedno?” Sumnja pita: “Da li je to istina?” Savest pita: “Ako ne Bog, ko drugi? Šta drugo?”

Unutrašnji Glas je Hram u nama. Unutrašnji glas je Božanstvo u nama. Unutrašnji Glas je božanska Dužnost u nama. Unutrašnji Glas je vrhunska Neophodnost u nama.

God has commanded the Inner Voice to be the friend of aspiring souls and the judge of unaspiring souls.

Unutrašnji Glas je ne samo postojana postojanost, već i savršeno savršenstvo.


EL 17. Syracuse University, Syracuse, New York, 1 October 1969 — 10:00 am.