IV — SRCE

Moje srce

O, moje srce, božanski sam ponosan na tebe. Ti ne boluješ od sramotne i besramne bolesti, brige! Nikada ne ispijaš otrov smrtonosni, sumnju! Nema ničeg jednostavnijeg od tvojih čistih žudnji. Nema ničeg spontanijeg od tvojih blistavih osećanja. Nema ničeg što više ispunjuje nego što je to tvoja nesebična ljubav. Ništa ne može da Svevišnjem pristupi neposrednije nego tvoj najdublji vapaj.

O, moje srce, tvoj nebeski dan u zemaljskom danu je za ostvarenje Boga. Tvoj obesmrćujući minut unutar prolaznog minuta je za otelovljenje Boga. Tvoja otkrivajuća sekunda unutar sekunde koja nestaje je za ispoljavanje Boga.

O, moje srce, drugi članovi tvoje porodice se plaše Boga. Ti, nipošto! Njihov uporni strah lišen svetlosti je njihova beživotna, uporna paraliza. Na životnom putovanju, oni sami biraju. Za tebe bira Bog. Oni žele da spasu čovečanstvo najmračnijom noći svoga ega. Ti hoćeš da služiš čovečanstvu najsunčanijim danom svoje posvećenosti. Njihova pobeda je pobeda nad čovečanstvom. Tvoja pobeda je pobeda nas samim sobom.

O, moje srce, o srce moje, ti si brod moga života. Ti ploviš nepoznatim morima neznanja i dosežeš zlatnu obalu Onostranog.

Ja nisam sam, o, mje srce. Drug sam tvoje uzvišene težnje. Ti nisi samo. U tebi i za tebe je bezrezervni dah moga života.

Tvoja je nepokolebljiva volja i nepogrešiva vera u Svevišnjeg. Svaka latica sjajnog lotosa u tebi neprekidno se kupa u nektar-zracima transcendentalnog Blaženstva.

O slatko, slađe, najslađe srce moje, nisi samo ti Božije. Bog je takođe tvoj.