Pitanje: U čemu je razlika između koncentracije, meditacije i kontemplacije?

Šri Činmoj: Kad se koncentrišemo, mi ne dopuštamo nijednoj misli da uđe u naš um, bilo da je božanska ili nebožanska, zemaljska ili nebeska, dobra ili loša. Um, celokupan um, mora da se usredsredi na određeni objekat ili subjekat. Ako se koncentrišete na laticu cveta, pokušajte da osetite da postojite jedino vi i ta latica, da na ovom svetu ne postoji ništa drugo osim vas i te latice. Nećete gledati ni napred ni nazad, ni naviše ni unutra. Jednostavno ćete nastojati da prodrete u predmet na koji se usredsređujete svojom izoštrenom koncentracijom. Ali, ta koncentracija nije agresivan način gledanja na neku stvar ili ulaska u neki predmet. Daleko od toga! Ta koncentracija dolazi direktno od neukrotive snage duše, ili snage volje.

Veoma često čujem da tragaoci kažu da ne mogu da se koncentrišu duže od pet minuta. Nakon pet minuta, zaboli ih glava ili osećaju da im glava gori. Zašto? Zato što snaga njihove koncentracije dolazi od intelektualnog uma, ili, može se reći, od disciplinovanog uma. Takav um zna da ne sme da luta; toliko on zna. Ali, ako hoćemo da um koristimo ispravno, na jedan prosvetljen način, u njega mora da uđe svetlost duše. Kad svetlost duše uđe u um, izuzetno je lako da se koncentrišete na nešto dva ili tri sata ili koliko god hoćete. Tokom tog perioda, ne može biti misli ni sumnji ni strahova. Nikakva negativna sila ne može da uđe u vaš um ako je preplavljen svetlošću duše.

Zato, kada se koncentrišete, pokušajte da osetite da moć koncentracije dolazi odavde, iz srčanog centra, a potom se penje do trećeg oka. U srčanom centru je smeštena duša. Fizičko srce je maleno, ali je duhovno srce – vaš pravi dom – prostranije od celog univerzuma. Kad u tom trenutku mislite na svoju dušu, molim vas da ne stvarate nikakve specifične predstave o njoj, niti da pokušavate da mislite o tome kako ona izgleda. Jednostavno mislite o njoj kao o predstavniku Boga, kao o bezgraničnoj Svetlosti i Blaženstvu koje su u vašem srcu. Ta Svetlost dolazi iz vašeg srca i prolazi kroz vaše treće oko, a zatim ulazi u predmet vaše koncentracije i čini da se poistovetite sa njim. Završna faza koncentracije je otkrivanje skrivene krajnje istine u predmetu koncentracije.

Ne možete ni da zamislite šta sve koncentracija može da učini u našem svakodnevnom životu. Koncentracija je najsigurniji način da postignete cilj, bilo da vam je cilj ostvarenje Boga, bilo naprosto ispunjenje ljudskih želja. Koncentracija deluje kao strela i ulazi u cilj. Onaj kome nedostaje moć koncentracije nije ništa bolji od majmuna. Pravi aspirant pre ili kasnije stiče moć koncentracije, bilo Božijom milošću, bilo stalnim vežbanjem, bilo svojom težnjom. Svaki tragalac može da izjavi da u sebi ima jednog božanskog junaka, božanskog ratnika. A ko je taj božanski ratnik? Koncentracija.

Kad se koncentrišemo, moramo da se koncentrišemo na jednu određenu stvar. Ako se koncentrišem na određenog učenika, on će biti jedino što mi je na umu. U tom trenutku on postaje jedini predmet moje pažnje. Ali, kad meditiramo, mi smo u stanju da duboko u sebi vidimo mnoge, bavimo se mnogima, pozdravljemo mnoge – sve istovremeno. Kad meditiramo, mi nastojimo da proširimo svoju svest da obuhvati prostrano more ili prostrano plavo nebo. Moramo da proširimo sebe, kao kad ptica širi svoje krila. Moramo da proširimo našu konačnu svest i uđemo u univerzalnu Svest u kojoj nema straha, nema ljubomore, nema sumnje, već je sve radost, mir i božanska moć.

Kad meditiramo, mi zapravo ulazimo u prazan, smiren, utišan um. Mi zaranjamo duboko unutra i približavamo se našem istinkom biću, a to je naša duša. Kad živimo u duši, mi zapravo osećamo da meditiramo spontano. Na površini mora je mnoštvo talasa, ali to ne utiče na more u dubini. U najdubljoj dubini, na dnu mora, sve je potpuni mir. Zato, kad počnete da meditirate, pokušajte da najpre osetite sopstveno unutrašnje postojanje. To jest, dno mora: mirno i tiho. Osetite da je čitavo vaše biće preplavljeno mirom i spokojem.

A onda, neka talasi iz spoljašnjeg svete dođu. Strah, sumnja, briga – zemaljska gungula – spašće sa vas, jer je unutar vas postojan mir. Kad ste u svojoj najvišoj meditaciji, ne možete se plašiti ničega. Vaš um je sav mir, sav tišina, sav jedinstvo. Ako bi neke misli ili ideje htele da uđu u vas, vi ćete ih kontrolisati svojim unutrašnjim mirom, pa neće moći da vam naude. Kao ribe u moru, one će se praćakati i plivati, ali neće ostaviti traga u vodi. Kao ptice koje lete na nebu, neće ostaviti trag za sobom. Zato, kad meditirate, osetite da ste vi more, a da vam sve životinje koje žive u moru ne smetaju. Osetite da ste nebo i da sve ptice koje prolaze ne mogu da vam naškode. Osetite da je vaš um nebo, a vaše srce beskrajni okean. To je meditacija.

Kad meditiramo, mi želimo jedino da komunicirmao sa Bogom. Ja sada govorim engleski i vi ste u stanju da me razumete jer dobro znate engleski. Slično tome, kad budete naučili da dobro meditirate, moći ćete da komunicirate sa Bogom, jer je meditacija jezik koji koristimo da razgovaramo sa Bogom.

Pomoću koncentracije postajemo usredsređeni, a pomoću meditacije širimo svoju svest u beskraj. Ali, u kontemplaciji rastemo u sam beskraj. Videli smo Istinu. Osetili smo Istinu. Ali, najvažnije je da izrastemo u Istinu i potpuno se sjedinimo sa Istinom. Ako se koncentrišemo na Boga, možemo da osetimo da je Bog tik pred nama ili kraj nas. Dok meditiramo, sigurno ćemo unutar sebe osetiti Beskonačnost, Večnost, Besmrtnost. Ali, kad kontempliramo, videćemo da smo mi sami Bog, da smo mi sami Beskonačnost, Večnost, Besmrtnost. Kontemplacija znači naše svesno jedinstvo sa beskonačnim, večnim Apsolutom. U kontemplaciji mi otkrivamo sebe. Kad kontempliramo, Tvorac i stvoreno postaju jedno. Mi postajemo jedno sa Tvorcem i vidimo čitav univerzum pred svojim stopalima, čitav univerzum u sebi. Tada, kad pogledamo sopstveno biće, mi ne vidimo ljudsko biće. Vidimo nešto nalik na generator Svetlosti, Mira i Blaženstva.

Tragalac bi svakog dana, pre nego što se upusti u meditaciju, trebalo da se koncentriše nekoliko minuta. Vi ste kao trkači koji moraju da očiste stazu – pogledate ima li tu bilo kakvih prepreka, a onda ih uklonite. Potom, kad počnete da meditirate, osetite da trčite veoma brzo, a da su vam sve prepreke uklonjene sa puta. Vi ste kao ekspresni voz, jedan unutrašnji voz, koji staje tek na poslednjoj stanici. Tad, kad dosegnete Cilj, morate da postanete Cilj. To je završna faza, kontemplacija. Tragaoci koji su tek stupili na duhovnu stazu trebalo bi da počnu od koncentracije, bar nekoliko minuta, a potom se upuste u meditaciju. Zatim moraju da meditiraju nekoliko godina, i na kraju se upuste u kontemplaciju.