Pitanje: Vrlo često ne mogu da prepoznam moje unutrašnje ja. Ne znam da li je glas koji čujem unutrašnji glas ili spoljašnji glas, a to je krajnje zbunjujuće.

Šri Činmoy: Potpuno te razumem. Ali, ako nađeš učitelja koji je ostvarena duša, možeš da pođeš k njemu da ti pomogne i tako saznaš da li je ono što radiš ispravno. A ako ne nađeš duhovnog učitelja, molim te da zaroniš duboko, duboko unutra i vidiš da li dolaziš do nekog glasa, ili misli, ili ideje. Tad uđi duboko u taj glas, odnosno misao ili ideju i vidi da li ti oni daju jedno osećanje unutrašnje radosti ili mira, u kome nema ni pitanja ni problema ni sumnji. Kad stekneš tu vrstu mira i unutrašnje radosti, možeš da osetiš da je glas koji si čuo ispravan, da je to pravi unutrašnji glas koji će ti pomoći u tvom duhovnom životu.

Da bismo bili pravi, čisti, snažni i hrabri, potreban nam je unutrašnji glas. Naš unutrašnji glas je unutrašnja moć istine: naš spoljašnji glas je spoljašnja moć novca. Čovek nije dovoljno čist da bi video kako moć istine deluje u njegovom spoljašnjem svetu želje i zahteva. Čovek nije dovoljno srećan da bi video kako moć novca deluje u njegovom unutrašnjem svetu težnje i potrebe. Moć istine upotrebljena za čovečanstvo i moć novca upotrebljena za božanstvo mogu da izmene i izmeniće lice sveta. Moć istine probudiće i prosvetliti dremljivo i neprosvetljeno čovečanstvo. Moć novca će služiti i ispuniti još uvek neispunjenu božanstvenost na zemlji.

Unutrašnji glas je bogatstvo srca. Kad jedan aspirant koristi to bogatstvo, ono se duševno smeši. Kad neko ko ne veruje i sumnja u Boga pokuša da upotebi to bogatstvo, ono je nemilosrdno ugušeno.

Unutrašnji glas nam kaže da pomažemo svetu jedino u skladu sa izričitom Božijom Voljom. Ako se pomaže na drugačiji način, kasnije će se ta pomoć sigurno pretvoriti u užasnu nesreću. Ne samo da je božanski liberalan, već je i vrhunski blagosoven onaj čiju je pomoć drugima nadahnuo i naredio Bog.

Dati nešto što se traži sa predomišljanjem znači dati jednom. Dati nešto spontano znači dati dvaput. Dati nešto što nije traženo znači dati triput. Dati nešto što Bog želi da bude dato znači dati to zauvek, zajedno sa sopstvenim telom i dušom.

Mi nikad nećemo čuti pesmu unutrašnjeg glasa ako se svesno ili nesvesno družimo sa strepnjom. Šta je strepnja? Strepnja je razorni dah životne bede. Ne može biti boljeg izbora ni veće nagrade nego da se sluša unutrašnji glas. Ako tvrdoglavo odbijamo da slušamo unutrašnji glas, naši lažni dobici dovešće nas do neizbežnog gubitka. Ali, ako duševno slušamo unutrašnji glas, naši istinski dobici ne samo da će nas zaštititi od pretećeg uništenja, več će i iznenađujuće ubrzati našu spoznaju transcendentalne Istine.

Aspirant mora da shvati da unutrašnji glas nije dar, već dostignuće. Što više duševno teži za njim, to će ga pre bez greške dobiti.

Iskrenost kaže čoveku da bi trebalo da bude istinski ponosan što ima unutrašnji glas koji sve poima. Poniznost kaže čoveku da bi trebalo da bude vrhunski ponosan što unutrašnji glas, koji izbegava zlo, deluje ispravno i ispunjava dobro, ima njega.

Unutrašnji glas je istovremeno čovekov neumorni vodič i pravi prijatelj. Ako čovek zaroni duboko u sebe, unutrašnji glas će mu reći šta da čini. Ako zađe još dublje, unutrašnji glas će mu dati sposobnost. Ako zaroni još dublje, unutrašnji glas će ga uveriti da čini pravu stvar na pravi način.

Postoji jedna reč koja je veoma slatka, čista i poznata. Ta reč je savest. Savest je drugo ime za unutrašnji glas.

Savest može da živi na dva mesta: u srcu istine i u ždrelu laži. Kad nas savest pogodi jednom, moramo da pomislimo da nam ona pokazuje svoju bezuslovnu ljubav. Kad nas pogodi dvaput, moramo da osetimo da nam pokazuje svoju bezrezervnu brižnost. Kad nas pogodi triput, moramo da spoznamo da nam daje svoju bezgraničnu samilost da bi nas sprečila da zaronimo duboko u more neznanja.

Savest i strast ne moraju da jedna drugoj protivreče ako čovek teži da ponudi svetlost svoga srca svojoj strasti, a predaju svoga srca svojoj savesti.

Unutrašnji glas je hram u nama. Unutrašnji glas je božanstvo u nama. Unutrašnji glas je božanska dužnost u nama. Unutrašnji glas je vrhunska neophodnost u nama.

Bog je zapovedio unutrašnjem glasu da bude prijatelj dušama koje teže i sudija dušama koje ne teže.

Unutrašnji glas ne samo da je postojana postojanost, već i savršeno Savršenstvo.