Pitanje: Osećam da se u mojoj meditaciji i u mom duhovnom životu borim sa vremenom, jer gorim od želje da dosegnem cilj. Da li je to pogrešan pristup?

Šri Činmoj: Ako osećaš da se boriš sa vremenom, hteo bih da kažem da grdno grešiš. Ova tvoja inkarnacija nije ti ni prva ni poslednja. Ti si meditirao, recimo, u svojim prethodnim inkarnacijama; a i u ovoj inkarnaciji si meditirao određen broj godina. Ako osećaš da te svaki trenutak vodi ka tvom odredištu, onda je sam tvoj napredak neka vrsta delimičnog cilja. Božanski napredak, pravi napredak, ne može se odvojiti od našeg cilja. Umesto da se borimo sa vremenom, trebalo bi da damo sve od sebe da u svakom trenutku postignemo duhovnu dobrobit, duhovni napredak. Svaki put kad uznapredujemo, trebalo bi da osetimo da smo dodirnuli nešto što pripada samom Cilju, jedan njegov delić. Na taj način, osećamo da uvek napredujemo.

Ako hoćemo da vidimo ili postignemo čitav taj Cilj, onda moramo da se predamo večnom Vremenu, Božijem vremenu. Šta to znači? Mi sada osećamo da je naša odgovornost da ostvarimo Boga u ovom trenutku, u tren oka. Takvo je naše osećanje nužnosti. Ali, ako osećamo da je Bogu naše ostvarenje beskrajno potrebnije nego što je potebno nama, uvidećemo da naše ostvarenje postaje Njegova odgovornost. Bog tu odgovornost preuzima krajnje iskreno. Na kraju krajeva, On je taj koji želi da se ispolji u nama i pomoću nas. A ako ostanemo neostvareni, kako će se onda On ispuniti Sebe u nama i pomoću nas? Zato je Božija neizostavna dužnost da učini da Ga mi ostvarimo. Ali, moramo da znamo da On ima svoje odabrano vreme. Mi ne možemo da poguramo to vreme. Ne možemo da ga dobijemo po svaku cenu. Ostvarenje je Njegov Dar; On mora da nam ga pokloni u Njegovom odabranom Času. Sa svoje strane, mi jedino moramo da budemo ozbiljni, iskreni, odani, posvećeni i predani Njegovoj Volji. To je ono što On očekuje od nas – iskrenu težnju i predanost.