Avatari

Pitanje: Koji kriterijum možemo da koristimo da bismo prepoznali Avatara?

Šri Činmoj: Jednom je Svami Vivekananda išao u Istočni Bengal i tamo su mu prilazili mnogi učenici različitih Učitelja moleći ga da poseti njihovog Učitelja, za kojeg bi tvrdili da je Avatar. Rekli bi: „Molim te, dođi da vidiš moga Gurua. On je nesumnjivo Avatar“. A sledećeg trenutka bi drugi rekao: „Moj Guru je Avatar. Ja to znam. Molim te dođi i upoznaj ga“. Tako da je Vivekananda rekao da u Istočnom Bengalu Avatari rastu kao gljive.

Nažalost, u zapadnom svetu reč „Avatar“ ne razumeju. Možda će trebati dosta godina ili čak vekova da bi razumeli reč „Avatar“, oprostite mi na iskrenosti. Postoje neke reči koje su veoma sadržajne i značajne, a u duhovnoj svesti su tako teške da ih obična osoba nikako ne razume. Reč „Avatar“ je jedna od tih reči, možda i najteža reč. Znate kako da je izgovorite, ali da bi neko shvatio najvišu prirodu Avatara mora postati gotovo duhovni svetac.

Razlika između jogija i Avatara je kao razlika između malog deteta i odraslog čoveka. Mora se biti na vrlo, vrlo visokom nivou duhovne svesti da bi se dobio bar letimičan pogled na Avatara. Šri Krišna je bio Avatar, ali samo pet osoba ga je prepoznalo. Šri Ramakrišna je bio Avatar i tek nekolicina ga je prepoznala. Hrist je bio Avatar, ali ga je malo ljudi znalo. Ali čak i ovi Avatari nisu istog standarda. Čovek može da prepozna nekoga ko je santimetar ili nekoliko santimentara iznad njega. Možete da prepoznate mudraca, sveca ili jogija. I jogi je beskonačno nadmoćniji od mudraca ili sveca. Kad je neko jogi, to znači da je sjedinjen sa Najvišim. Ali Avatar je direktni potomak Boga, otelovljeni deo Boga koji neprestano istovremeno funkcioniše i na Najvišem i na najnižem. Jogiji održavaju izvestan visok nivo i na njemu funkcionišu. Ako se spuste sa tog nivoa da bi uzdigli svest čovječanstva, ne mogu dobro da funkcionišu i ponekad su tu zarobljeni, izgubljeni. Oni održavaju izvestan nivo svesti, pa kad drugi postanu u stanju da dosegnu taj nivo, onda mogu da im pomognu. U slučaju Avatara, on može da boravi i na Najvišem i na najnižem, ali kad deluje na najnižem nivou, to na njega ne utiče.

Avatar je ljudsko biće. On govori, jede i pravi šale. Ali kada uđe u svoj Najviši nivo, on ide daleko iznad visine vašeg vidokruga. Ako ikada imate čak i mali uvid u više svetove kojima Avatar ima slobodan pristup, osetićete da će ceo vaš život biti predmet potpune predanosti pred stopalima vašeg Učitelja. Čak i ako vas Učitelj šutne ili izbaci iz svog Centra, ostaćete mu verni, jer ste od njega dobili nešto što znate da nikada nećete moći da dobijete ni od koga drugog na Zemlji.

Kad na Zemlji postoji Avatar, on otelotvoruje svest svih ostalih Avatara koji su došli na svet. Kad je Šri Ramakrišna bio na samrti, a Vivekananda, njegov najdraži učenik, sumnjao u njega čak i u tom poslednjem trenutku, rekao je: „Onaj koji je Rama, onaj koji je Krišna, u jednom obliku je Ramakrišna.“ Na Istoku je lakše verovati da je Rama u meni, da je Krišna u meni, da je Ramakrišna u meni i da su drugi Avatari u meni. Na Zapadu, nažalost, poznajemo samo jednog Avatara, Hrista. Ili ga prihvatamo ili ga odbacujemo. Ako ga prihvatimo, onda, prema Crkvi, za nas ne može biti drugog duhovnog Učitelja; ali ako ga odbacimo, onda ćemo možda obratiti pažnju na nekog drugog duhovnog Učitelja!

Hrist, Buda, Šri Krišna i svi veliki duhovni Učitelji došli su iz istog božanskog Izvora. Ako kažemo da je Hrist jedini Spasitelj, onda će odmah neko od Krišninih učenika reći: „Ne, Krišna je jedini Spasitelj“. I tu počinje problem. Trebalo bi da osećamo da je Svevišnji jedini Spasitelj. On je taj koji je uzeo oblik kog zovemo Hrist. On je uzeo oblik Krišne, Ramakrišne i tako dalje. Na taj način idemo prema Svevišnjem. Svevišnji je krajnji. Kao i mi, i Krišna, i Buda i svi Avatari su došli od Njega, i svi treba da idemo ka Njemu.