Pitanje: Kako ponuditi jedinstvo svoje duše ljudima koji nisu učenici, a da ne uđemo u njihovu svest?

Šri Činmoj: Treba da imaš na umu da nastojiš da ponudiš nešto božanskom u toj osobi. Božansko u svakoj osobi je Bog. Zato, kad vidiš nekoga, molim te, nemoj misliti o toj osobi kao o ljudskom biću. Pomisli na nju kao na predstavnika nečeg božanskog, predstavnika Boga. Tada će tvoja pažnja biti usmerena na božansko u njemu. Ne mora svako da sledi istu duhovnu stazu kao ti. Jedan brod nije dovoljno veliki da prihvati čitavo čovečanstvo. Nije neophodno da svako ima Učitelja; nije potrebno da sledi duhovnu stazu. Ali, Svevišnji postoji u svakom, kao što Svevišnji postoji i u tebi. To je isti Svevišnji. Ako znaš da Svevišnji postoji u drugima kao što postoji u tebi, tada će tvoj problem biti rešen.

Došli smo na svet da pobedimo naš ponos, ali nakon što smo meditirali ili sledili duhovnu stazu neki kraći period, u nas je ušla neka vrsta duhovnog ponosa. Osećamo da smo jedini ljudi koji otelovljuju Boga. To je veoma loše. Mi znamo da je običan ponos loš. Kad vidimo nekoga ko je veoma ponosan, mi mu se smejemo i kažemo: „Vidi njegov ponos“. Ali, duhovni ljudi ponekad postanu veoma ponosni na unutrašnja dostignuća Mira, Svetlosti i Blaženstva. Kad ova vrsta duhovnog ponosa uđe u nas, mi tada ne vidimo božansko u drugima. Smatramo da nam je ispod časti da osećamo jedinstvo sa njima. Želimo da vidimo tamu u drugima da bismo mogli da osetimo da smo na vrhu Himalaja, a da su oni u podnožju Himalaja. Ali, ne bi trebalo da negujemo takav osećaj.

Čim nekog vidimo, treba da pokušamo da odemo do korena te osobe. Koren je Bog. Ako znamo da je Bog koren, tada ne može biti problema, jer u trenutku kad pogledamo tu osobu nećemo u njoj videti nešto ljudsko ili životinjsko, već božansko, Svevišnjeg. Ta osoba uopšte ne mora da bude duhovni tragalac. Ako se približimo božanskom unutar druge osobe, nećemo morati da ulazimo u ljudsku svest te osobe.