Part III

//Na sledeća pitanja Šri Činmoj je odgovorio u San Francisku 31. 5. 1973 u Šri Činmoj Centru San Francisko.//

Pitanje: Šta mogu da smislim da bih plakao samo za Svevišnjim? Često želja za drugim stvarima zamagljuje moju unutrašnju težnju. Šta mogu da smislim što bi moglo da ojača moju unutrašnju težnju?

Šri Činmoj: Moraš da osetiš da je dan kada si me prihvatio za svog duhovnog učitelja bio sam početak tvog života. Duhovno imaš samo godinu dana. Sada moraš znati da li dete koje ima samo godinu dana ima ikakve odgovornosti. Ne, ono ima nekoga da se brine o njemu. Kada odrasteš, kada budeš imao osamnaest ili dvadeset godina, želećeš da preuzmeš sve odgovornosti od svoje majke i oca. Ali dete uvek plače da bi ostalo u krilu majke ili u naručju oca. Pa kako možeš da osnažiš svoj unutrašnji plač? Možeš osetiti da si dete od samo godinu dana, a ne mladić od dvadeset godina. Svesno moraš da osetiš da si dete. Ako sebe smatraš detetom, onda ćeš svakog dana moći da napreduješ.

Ko postiže primetan napredak? Dete, a ne starac. Stari ljudi ne mare za napredak. Ali puke godine ne čine ljude starima. Neko može imati šezdeset ili sedamdeset godina, ali može imati entuzijazam, unutrašnju radost i inspiraciju deteta. Opet, biće ljudi od sedamnaest, osamnaest i devetnaest godina koji nemaju težnju, inspiraciju, dinamičnost. U duhovnom životu nas ne zanimaju zemaljske godine, već naša unutrašnja želja da nešto učinimo, da nešto postanemo. Šta sada treba da postanemo? Samo Božje dete.