Pitanje: Da li duhovni Učitelj koji odabere da pomaže čovečanstvu koje pati zbog toga gubi nešto, posebno zato što je čovečanstvo toliko nevoljno da prihvati njegovo bogatstvo?

Šri Činmoj: Ne! On je poput nekoga ko dobro zna da se penje na drvo. On ima sposobnost da se popne gore i siđe dole. Kad Učitelj silazi dole, on ne gubi ništa, zato što zna da će u sledećem trenutku biti u stanju da se opet popne. Pretpostavimo da neko dete u podnožju drveta kaže: „Molim te, daj mi voćku; molim te daj mi ukusni mango“. Učitelj će smesta doneti jedan mango dole, a onda će se opet popeti gore. I ako niko drugi ne bude tražio mango, on će sedeti na grani i čekati.

Ovde, na Zemlji, ako neko ljudsko biće ima nešto da ponudi a druga osoba to ne uzme, onda se onaj prvi razbesni. On kaže: „Budalo, dajem ti to za tvoje dobro“. On će izgrditi tog drugog i biće veoma ljut ako se njegov dar ne prihvati. Kad se radi o duhovnom Učitelju, to je drugačije. On će doći sa svojim bogatstvom, ali ako ga čovečanstvo ne prihvati, on neće proklinjati čovečanstvo. Čak i ako ga čovečanstvo bude vređalo i govorilo loše o njemu, on se neće žaliti Bogu na čovečanstvo. Sa svojim beskrajnim strpljenjem, on će reći: „Dobro, danas spavate. Možda ćete se sutra probuditi i videti šta imam da ponudim. Čekaću na vas“. Ako ste čvrsto zaspali, a neko vas štipa i viče: „Ustani! Ustani!“, on vam ne čini uslugu. Naljutićete se. Ali, duhovni Učitelj vam neće dosađivati; on neće tražiti da ustanete. On će ostati pokraj vašeg kreveta i čekati dok ne ustanete, a čim ustanete, zatražiće od vas da pogledate u sunce.

Ako je duhovni Učitelj pravi, on neće izgubiti ništa ako zemlja odbije to što on ima, zato što je on dobro učvršćen u svom unutrašnjem životu, u svojoj unutrašnjoj svesti. A opet, ako čovečanstvo prihvati to što on nudi, opet ne gubi ništa. Što više daje, to više dobija od Izvora. U duhovnom životu je kao i u običnom životu, kada što više znanja dajemo drugima, to više i mi sami dobijamo. Duhovnom Učitelju nikad neće ponestati Mira, Svetlosti i Blaženstva, zato što je povezan sa beskrajnim Izvorom svega.

Obični aspiranti ili lažni učitelji imaju ograničenu sposobnost. Ako daju nešto, ne mogu to da nadoknade. Ali, kada je neko u dodiru sa beskonačnom sposobnošću u unutrašnjem svetu, njegov izvor je kao okean. Beskrajni unutrašnji okean se ne može isprazniti. Pravi Učitelj bi hteo da dâ sve svojim posvećenim učenicima, ali je moć njihove prijemčivosti ograničena. Zato se on trudi da prošiti njihove posude i učini ih što većim kako bi ti učenici mogli da prime Mir, Svetlost i Blaženstvo koje on donosi za njih. Ali, on ne može da natera nekog aspiranta da primi više nego što taj ima sposobnost da zadrži. Ako to učini, posuda će popustiti. Zato Učitelj samo sipa i sipa i sipa svoju beskrajnu Svetlost u svoje učenike, ali kada se dođe do granice njihove prijemčivosti, sve ostalo će biti protraćeno.