Pitanje: Što se tiče psihologije, kako se podsvesni um i nadsvesni um ili intuitivni um uklapaju u tvoju filozofiju?

Šri Činmoj: Govorimo o podsvesnom i nadsvesnom umu, ali postoje i drugačiji umovi. Koristi se i termin „intuitivni um“. Postoji i nadum, superum i svest Sat-Čit-Ananda. Hteo bih da kažem da u mojoj filozofiji mi nastojimo da se uzdignemo iznad uma. Nastojimo da pročistimo podsvesni um i unesemo svetlost u njega. Zatim pokušavamo da odemo iznad, daleko iznad ljudskog uma.

Svima nam je potrebna svesnost koju ima um, ali u skladu sa mojom filozofijom mi takođe moramo da idemo iznad svesnosti uma. Koliko je meni poznata psihologija, mnogi psiholozi, naročito oni koji slede filozofiju Karla Junga, osećaju da je svesnost od vrhunske važnosti. E sad, duhovni Učitelji takođe osećaju da je svesnost apsolutno neophodna u duhovnom životu. Ali, nakon što postanemo svesni nečega, moramo se svesno postarati da odemo i više od svesne pažnje, odnosno, da imamo svesnu težnju.

Nemamo šta da kažemo protiv psihologa, ali mi osećamo da je težnja kao takva mnogo viši cilj. Duhovni tragalac oseća da je težnja korak iznad mentalne svesnosti. Svesnost je vrlo komplikovana i velika reč, istina. Međutim, svesna težnja je nešto dublje i više od svesnosti.

Nesvesno, svi znaju ko je Bog i gde je Bog: On je ili na Nebu ili na Zemlji ili nekom drugom mestu. To je naša nesvesna spoznaja. Ali, kad uđemo u težnju, mi postajemo svesni Božijeg postojanja. Tada mnogo brže napredujemo. Koliko puta sam pomerio ruke tamo i ovamo, dok sam s tobom razgovarao? Međutim, samo ako uložim svesni napor, moći ću da razvijem mišiće na ruci. Znači, mora postojati svesna pažnja, a takođe mora da postoji i unutrašnji podsticaj da se napreduje. Svesna pažnja nije dovoljna. Težnja nam mora doći u pomoć i moramo uložiti svestan napor. Težnja je najvažnija stvar. Mi započinjemo svoje putovanje sa težnjom, a završavamo sa ostvarenjem. Današnja težnja se preobražava u sutrašnje ostvarenje.

Pre mnogo godina sam proučavao Frojda i Junga, a prošle godine sam proučavao dela jednog stručnjaka za Jungovu filozofiju i psihologiju. Tu sam našao da su oni došli do zaključka da je svesnost sve, ne idu dalje od toga. Slažem se da je svesnost od velike pomoći za obično ljudsko biće. Duhovni tragalac, međutim, mora ići i više od svesnosti. Moramo da uložimo svestan napor i taj svesni napor mi nazivamo težnjom, unutrašnjom težnjom. U suprotnom, iako smo svesni istine, istina nam neće biti ni od kakve koristi. Imam telo, to je istina. Ali, ako ne pokušam da ga svesno poboljšam, onda neću načiniti nikakav napredak.