Pitanje: Kako možemo da uvećamo svoju spremnost i sposobnost?

Šri Činmoj: Da bi uvećao svoju spremnost i sposobnost, moraš svakog trenutka da slediš našu filozofiju: „Prošlost je prah.“ Ako sam pre minut patio od nesigurnosti ili ljubomore, ili od napetosti, depresije, frustracije, neću dozvoliti da taj problem postoji i u ovom trenutku. Uvek moramo da odbacimo prošle neuspehe.Svaki neuspeh je kao težak teret, nepodnošljivi teret. Taj teret nosimo na svojim ramenima, i ponekad uživamo u tome na onaj način na koji kamila uživa da jede trnje, bodlje kaktusa. Usta kamile krvare, ali ona ipak jede trnje.

U našem slučaju mi sebi stvaramo teret i lepo ga stavimo na svoja ramena. Kažemo: „Pretovaren sam! Ovaj tovar je toliko težak.“ A opet, postoji neka vrsta glupog zadovoljstva, nesvesnog zadovoljstva koje dobijamo noseći teret. Ali, ko je tražio da nosimo taj težak teret neuspeha? Smesta moramo da osetimo da je taj teret nestao, i moramo da prizivamo jedino svetlost, svetlost, svetlost. Svaku prošlu grešku ili neuspeh moramo da vidimo kao teret, a zatim ga moramo odbaciti. Tada možemo da trčimo najbrže.

Filozofija Spasitelja Isusa Hrista je da pokajanje čisti dušu. Da, to je tačno, ali naša filozofija je da se kajemo samo pet minuta. Ako nastaviš sa kajanjem, sigurno, sigurno će oslabiti tvoje suptilne nerve, nerve koji ti pomažu da se moliš, meditiraš i ostvariš Boga. Pokajanje je dobro na pet sekundi ili pet dana, ali ako nastaviš, napravićeš grešku. Recimo da si uradio nešto nebožansko, ili si bio ljubomoran mesecima i mesecima, a onda se odjednom pokaješ. Ako si deset godina u svetu ljubomore, da li ćeš pokazivati to svoje kajanje još deset godina? Bog zna koliko godina ćeš živeti na Zemlji! Onda će doći vreme da odeš k Bogu. Zato, nakon nekoliko dana, odmah moraš da odustaneš od kajanja.

Moramo da budemo veoma pažljivi kad je u pitanju kajanje. Liti beskrajne suze pokajanja zbog našeg života-neuspeha je glupo. Kajanje je dobro na nekoliko dana, ili najviše nedelju dana. Ako duže od toga nosiš svoj teret kajanja, ideš negativnim putem. Bićeš veoma iznenađen Božijom reakcijom. Reći ćeš: “Uradio sam nešto loše, stoga se kajem.“ Ali Bog će reći: „Istina, uradio si nešto loše, ali da li sam ti tražio da se prepustiš beskrajnom kajanju? Sad uradi nešto dobro, nešto pozitivno. Idi napred, idi napred! Onda će tvoja prošla loša dela sva biti sprana.“

Gledaj na neuspeh kao da je mastilo. Bog nam je dao mudrost da koristimo sapun i vodu da speremo mastilo s ruku. Ako sam dlan ruke isprljao mastilom, da li ću samo da gledam u mrlju i da patim i patim? Ne! Bog mi je obezbedio sapun i vodu, šta je onda sa mnom? Zašto ga ne sperem? Onda neka mi više ništa netežeće ne zaprlja ruku.

Dakle, najbrži način da se uveća spremnost i sposobnost je da se zaboravi žalosna prošlost. Bilo da je jedna godina, dve ili dvadeset ili trideset godina, nemoj nastaviti da se kaješ. Ne! Samo idi napred! A opet, kada se iz nekog razloga depresija ili frustracija pojave, ti ih poništi najslađim ili najvišim iskustvima tvoje vlastite božanstvenosti. Ako um uživa u sumnji u sebe ili sumnja u Učitelja, tad iznesi na površinu najvišu meditaciju koju si više puta imao. Samo zamisli ta viša iskustva. A sa druge strane, sve tvoje najbolje osobine i najviša iskustva možeš zapisati: kada si imao najvišu meditaciju, kada si imao najdublju ljubav prema tvom Učitelju, kada si bio potpuno spreman da postaneš bezuslovno predan učenik. Sve dobre osobine koje si imao pre dvadeset godina ili pre dva dana, odmah iznesi na površinu.

Uvek postoji lek za naše bolesti. Ako nam nešto uzrokuje patnju, neka se onda setimo da za nas ima leka. Taj lek će nam sigurno izlečiti tugu, frustraciju, depresiju i osećanje neuspeha. Stalno podsećaj sebe na stvari koje si već postigao. To je odličan lek. Ali upamti da još nisi dostigao svoj konačni cilj. Tvoja predanost, tvoja ljubav, tvoja posvećenost i tvoja zahvalnost: ove božanske osobine još ti nisu omogućile da postigneš cilj. Moraju da se uvećaju u beskrajnoj meri tako da jednog dana stigneš do cilja.

Najbrži način da uvećamo svoju spremnost i sposobnost nije da se prepustimo žalosnim iskustvima prošlosti. Kajanje je namenjeno samo za kratko vreme. Inače, ako moramo da se kajemo za sve loše stvari koje smo uradili, moraćemo da se vratimo u naše prošle inkarnacije i da se setimo loših stvari koje smo tada uradili. Čak i ovog puta nakon što smo došli na ovaj svet, mnogo toga smo pogrešno uradili. Recimo da se od svoje četvrte godine sećam svih loših stvari i svih dobrih stvari koje sam uradio. Sad mogu da kažem: „Hajde da ih izbrojim.“ Ali ako počnem da brojim sva moja dobra dela i loša dela, onda se nikad neću moliti ni jedan minut. Osećaću da je to beznadežan slučaj. Reći ću, „Ja sam toliko loš, toliko loš! Ne vredi ni da pokušavam. Ne treba da stupim u duhovni život. On nije namenjen meni.“ Tada će mi Bog reći: “Ti glupane!“