Pitanje: Kako je moguće da dobijemo istu duhovnu blagodet od sviranja tvoje muzike kao kad pevamo tvoje pesme?

Šri Činmoj: Postoji vrlo jednostavan, efikasan način. Dok svirate moju muziku, morate u sebi da pevate melodiju, ne naglas, ali da se vraća. Ili vi treba da je pevate u sebi ili treba da osećate da neko drugi to čini – vaša sopstvena duša ili veoma talentovan pevač čijim ste glasom zadivljeni i čiji glas obožavate.

Ako možete da osećate da veoma duševan, divan glas peva kompoziciju koju svirate, duševno pevanje će prodreti u vašu muziku i učiniti je tako slatkom. Navešću vam primer. Kad ujutru sviram Invokaciju, u isto vreme je pevam u sebi. Kada pevam u sebi, imam više koristi nego kad je samo sviram i ne pevam. Mnogo, mnogo puta kada sviram Invokaciju steknem takvu radost kada čujem moj glas iznutra. Čim pevam, “Supreme, I bow to Thee, I bow,” (Svevišnji, klanjam Ti se, klanjam“), čitav moj svet – moj ceo unutrašnji i spoljašnji svet – nudi svoju težnju i posvećenost.

Postoji velika razlika u pevanju mojih pesama najduševnije i pevanja istih na običan način. Kada duševno pevate moje pesme, moje srce se topi. A opet, kada pevate iste pesme kao papagaj, samo ispuštajući melodiju i reči, postoji velika razlika! To je kao razlika između prosvetljenja srca i mentalnog shvatanja uma.

Najčešće kada učenik muzičar svira moju muziku, vidim da njegov um deluje više nego njegovo srce. Ali ako možete da osetite da vaša duša ili neko vaše unutrašnje biće najmolitvenije peva tu melodiju, svakako ćete imati koristi. Istovremeno, ako možete da budete molitveniji i duševniji dok svirate moju muziku, imaćete mnogo više duhovne koristi od vašeg izvođenja. Svakako je najbolje ako možete da radite obe stvari. Ako možete da duševno svirate i, u isto vreme da osećate da vaša duša peva tu melodiju, to je kao da koristite dve ruke a ne jednu; imaćete više koristi.