Pitanje: Kakvu uloga igra nesebično služenje na tvojoj stazi?

Šri Činmoj: Na našoj stazi, nesebično služenje igra značajnu ulogu. I meditacija i nesebično služenje su od vrhunskog značaja. Težnja uključuje i meditaciju i nesebično služenje. Ne možemo da odvojimo nesebično služenje od meditacije. Kad meditiramo, idemo visoko, vrlo visoko. Ulazimo u visoke nivoe svesti koje onda želimo da ispoljimo. Ako ih ne ispoljimo, Majka Zemlja nema nikakve koristi od nas. Ako se popnemo na drvo i uberemo mango, time nahranimo sebe, ali to uopšte ne pomaže čovečanstvu. Ali ako siđemo i podelimo mango sa drugima koji ne znaju da se popnu, onda će i oni dobiti snagu da se takođe popnu na drvo. Ova vrsta nesebičnog služenja veoma pomaže čovečanstvu.

Svaki put kad obavljamo nesebično služenje, uvećavamo svoje sposobnosti. Bog je sveprisutan. On je univerzalna Svest. Kad obavljamo nesebično služenje, osećamo jedinstvo sa ostatkom sveta i postajemo jedno sa ovom univerzalnom Svešću. Svaki put kad radimo nešto nesebično mi proširujemo svoju svest od jednog prema mnoštvu. Jedinstvo najpre počne sa našom duhovnom braćom i sestrama, a onda se proširuje na ostatak sveta. Ono tada postaje širenje, otkrovenje sopstvene stvarnosti koja se ispunjava u širenju same sebe.

Međutim, moramo da osećamo da ovo nesebično služenje nije čin žrtvovanja, to je čin otkrivanja. Ako to shvatimo kao žrtvovanje, onda razvijemo neku vrstu ega. „Ja žrtvujem sve za druge, a oni su beskorisne osobe. Ništa mi ne daju zauzvrat. Ja sam jedini koji daje, a ostali samo primaju.“ Ako to shvatimo na takav način, onda ćemo samo razviti svoj suptilni ego, koji je pravi lopov u nama.

Ali ako shvatimo nesebično služenje kao čin otkrivanja, uvidećemo da jednostavno širimo svoju svest. Naša ruka čini da osećamo da je i naša noga takođe deo našeg tela. Bez ruke ne možemo biti savršeni, bez noge ne možemo biti savršeni, bez oka ili nosa ne možemo biti savršeni. Svaki deo našeg tela je podjednako važan.