Oproštaj

Kada oprostimo svetu, Bog se ponosno rukuje sa nama. Kada oprostimo sebi i kada smo rešeni da učinimo pravu stvar - da postanemo prava osoba - Bog smesta dolazi i prima nas u zagrljaj, i blagosloveno nam priskače u pomoć da postanemo ono što On želi da postanemo. Oprostiti svetu zaista je težak zadatak. Ali oprostiti sebi krajnje je, krajnje, teško. U duhovnom životu trudimo se da postanemo svesni. Kad postanemo svesni, uviđamo da smo počinili mnogo, mnogo stvari svesno i namerno, a protivno našoj božanskoj prirodi, protivno našem Gospodu Voljenom Svevišnjem. Zato postaje mnogo teško oprostiti sebi. A opet, ako ne možemo da oprostimo sebi, ako ne možemo da oprostimo greške koje smo počinili, onda Bog oseća - šta god da nam podari: mir, svetlost ili blaženstvo - da će sve biti ili odbačeno ili pogrešno upotrebljeno. Zato je opraštanje sebi od vrhunskog značaja. Moramo poći odatle. Moramo oprostiti mraku u sebi, kako bismo taj mrak preobrazili u mir, svetlost i blaženstvo.