Pitanje: Guru, da li je ružnoća osobina po sebi ili je to samo nedostatak lepote?

Šri Činmoj: Oba. Ružnoća je i osobina i nedostatak lepote. Kao osobina, ružnoća dolazi iz tvog života neodgovornosti. Mi ne ispunjavamo božansku dužnost u nama. Ako postoji nešto što treba da uradimo i ne uradimo to na vreme, ovaj nedostatak dužnosti odmah stvara jednu vrstu nesklada u našem fizičkom, vitalnom i unutrašnjem životu. Kada postoji nedostatak sklada u nama, odmah vidimo haos i taj haos je sam po sebi ružnoća.

Nedostatak lepote dolazi kada ne težimo da postanemo dobri i samodajući. Čak i ako postanemo veliki, to ne mora da znači da težimo za božanskom lepotom. Veličina i dobrota se mogu odvojiti. Kada želimo da postanemo dobri, mi težimo. Kada želimo da postanemo veliki, mi takođe težimo, ali na žalost u ovoj težnji koristimo naše oružje želje. Ovo oružje želje nas najpre ispunjava, a zatim nas ubija. Imamo nož i neko vreme ga koristimo pažljivo. A onda dođe trenutak kada prestanemo da ga koristimo pažljivo. Pošto znamo kako da ga koristimo, postanemo nemarni; na taj način nas nož želje probada. Ali, naša oružje težnje nije kao nož. Ona je više kao cvet u nama. U početku vidimo da je ovaj cvet težnje kao pupoljak. Zatim postepeno, postepeno vidimo da se otvorila jedna latica, pa dve, pa tri, pa četiri. Svakoj latici je potrebno vreme da se otvori, ali kada se cvet jednom rascveta, dobijamo suptilan miris. Tada, čak i ako odnesemo cvet, njegov miris ostane. I kada taj miris prožme čitavo naše telo, postajemo lepota.