Pitanje: Pre mnogo godina, kada bi ljudi dobili određene bolesti, prilično brzo bi umirali. Međutim, medicinsko znanje je razvilo lekove koje omogućavaju ljudima koji imaju te bolesti da sada ostanu u životu, iako obično ne mogu da normalno funkcionišu i moraju da ostanu u bolničkoj postelji. Ako se život neke osobe, od koga bi se u nekom ranijem periodu istorije digle ruke, produžava lekovima uprkos agoniji tela, ima li ikakve duhovne dobrobiti od toga?

Šri Činmoj: Iz duhovne perspektive, nije stvar u tome koliko godina neko ostaje na zemlji, već kako koristi svoje vreme. Trebalo bi smatrati da je svaki sekund, svaki trenutak od vrhunskog značaja. Možete otići u Indiju i druge delove sveta i naći tamo ljude koji su uživali u dobrom zdravlju tokom, recimo, dvesta godina. Oni su stari dvesta godina, ali uopšte nemaju težnju. Prošle godine, kad sam išao u Indiju, video sam čoveka, koji je po nekima imao trista godina, a po drugima, samo dvesta. Ali, kad sam se udubio u njega, video sam da nema težnju. Sad, u duhovnom svetu, ljudi koji ne teže su prazna ljuštura. Da li će ostati na zemlji ili otići, to u Božijim Očima nema značaja. Taj stari čovek je samo traćio svoje vreme na Zemlji.

Međutim, ako težite, pa vas uprkos vašoj težnji uhvate sile neznanja i dobijete neku bolest, ako medicinska nauka može da vam pomogne tako što će produžiti vaš boravak na zemlji, a ako istovremeno vi možete da nastavite da prizivate Svetlost Odozgo da biste nastavili svoj duhovni pohod, to je onda velika prilika za vas. Ako neko teži i napreduje u duhovnom životu, onda je za njega veliki blagoslov, a velika radost za Boga, ako taj može da ostane na zemlji makar i jedan sekund duže. Ali, ako neko ne teži, već samo uživa u zadovoljstvima neznanja, a medicinska nauka toj osobi omogući da ostane na zemlji još neki broj godina, u Božijem Oku to nema značaja. Bogu je važan samo onaj ko iznutra napreduje. Ako neko ostane na zemlji dvesta ili trista godina, samo ubijajući vreme i ne inspirišući nikog na ovom svetu, on je onda sramota za Božiju kosmičku evoluciju. Ali, ako neko teži, pa ga napadnu neprijateljske sile, ili pati zbog prirodnog zakona, a istovremeno ima ogromnu želju da učini pravu stvar i postane prava stvar, da udovolji Bogu i ispuni čovečanstvo, onda je u njegovom životu svaka sekunda od najvećeg značaja, ne samo za njega samog, već i za Boga i za život čovečanstva.

Trebalo bi da znamo da li određeni pojedinac teži ili ne. Ako je on tragalac, svaka njegova sekunda na zemlji je u Božijem Oku od vrhunskog značaja. Ako nije, onda je on u Božijem oku gubitnik i sramota za težeće čovečanstvo. Ako neka osoba oseća da joj je dovoljno da samo ostane na zemlji, Bog može da kaže: „Dobro, ako ti je to cilj, onda ostani“. Ali, ako neko ima viši cilj, ako ima pravi cilj, Bog će mu na sve moguće načine pružiti priliku da ostane na zemlji i dostigne svoj cilj. Ako ga ne dostigne, moraće opet da se vrati. Ljudski život je poput stalne bitke. Ako ste se dugo borili i postali isuviše umorni da biste nastavili, prirodno je da ćete otići da se odmorite, pa se onda kasnije opet vratiti na bojno polje. Ali, ako se ne umorite i ako ne morate da idete i odmarate se, onda ćete nastaviti da se borite protiv neznanja, protiv nesavršenosti, dugo, dugo vremena i možda ćete jednom zasvagda dobiti tu bitku. A kad jednom pobedite neprijateljske sile koje vas stalno napadaju, kad jednom uspete, tada ispoljavate Boga, unutrašnju Božanstvenost u sebi.