Pitanje: Možemo li se nadati da će pojedinačne delegacije država članica raditi za neke više ciljeve od onih koje bi njihove domaće vlasti normalno podržale?

Šri Činmoj: To u potpunosti zavisi od unutrašnje snage pojedinih delegacija. Ako je pojedinačna delegacija dobila viši poziv da širi dublju realnost u ljudski život i, u to vreme, ne dobije podršku matične vlade, onda mislim i osećam da pojedinačna delegacija mora da ide napred i da sluša unutrašnje uputstvo. Uzmimo da je domaća vlast jedan stari čovek, stari otac, a pojedinačna delegacija je mladić. Starac uvek misli da sve zna daleko bolje od svog sina, ali ponekad se desi da neke viša istine i prosvetljenije stvarnosti hoće da se izraze pomoću mlađe generacije. Ako tada stara generacija neće da prihvati novu viziju koja je osvanula u mladoj generaciji, to će biti velika greška. A ta greška može izazvati neviđenu katastrofu u umovima i srcima i strašljive i nevoljne stare generacije, kao i mlađe i pionirske nove generacije. Bog ne mora uvek da govori kroz ljudskog oca. On lako može da se obrati ljudskom ocu i pomoću sina. Zato, kao što je sin obavezan da posluša svog oca kada je očev savet zasnovan na nepogrešivim istinama, isto je tako i otac obavezan da prihvati stvarnost sinovljeve vizije kada je ona nesumnjivo prosvetljujuća i značajno ispunjujuća.