Pitanje: Da li osećaš da zaista postoji neki značajan duhovni napredak koji se upravo sad dešava u svetu?

Šri Činmoj: Većina duhovnih Učitelja je bila prepoznata, prihvaćena i obožavana tek kad su napustili fizičko telo. Ali svet je sad napredovao. U modernom svetu se težnja uvećala. U jednu ruku, vidiš Vijetnamski rat, ali u drugu ruku, mnogi primaju božansku svetlost. Na svetu danas postoji dosta duhovnih Učitelja. Nisu svi ovi Učitelji Bogoostvareni, ali oni pokušavaju na svoj da način pomognu čovečanstvu. Ako takozvani duhovni Učitelj nije Bogoostvaren, on je onda kao učitelj koji još nije diplomirao. On može učiti đake u predškolskom uzrastu. Od ovih Učitelja možeš naučiti hata jogu i nešto malo filozofije. Međutim, vežbanjem hata joge ne može se ostvariti Bog; ali ako neko uradi nekoliko hata joga vežbi, to pomaže da održi bolje zdravlje i da se malo opusti.

Ne možete očekivati da ćete dobiti diplomu u vrtiću, ali tamo ipak možete nešto naučiti. Ali, ako neko kaže da su lekcije iz vrtića ili osnovne škole dovoljne, onda je to glupost. Možete vežbati hata jogu celog života a da ne postignete nikakav napredak. Ako odete u Indiju, mnogi indijski seljani će biti sposobni da izvedu najteže vežbe u tren oka. Život koji oni vode je, međutim, životinjski život. Hata joga vam može pomoći fizički ako želite da je radi deset ili petnaest minuta. Ali duhovni tragaoci ne treba da provede sat ili dva. Samo ćete gubiti dragoceno vreme.

Da se vratim na tvoje pitanje, želim da kažem da svet, naročito zapadni svet, vapi za svetlošću. Vrlo često me ljudi pitaju na radiju ili televiziji: „Kako to da se Hrišćani sa Zapada okreću od crkve i idu indijskim duhovnim Učiteljima? Šta nije u redu sa zapadnom religijom? “ Ja kažem da je sve u redu. Ali, tragaoci koji dolaze duhovnim Učiteljima su tražili nešto u Crkvi i to nisu našli. I zato traže indijske Učitelje da vide da li to mogu naći kod njih. Šta to traže? To je inspiracija, a unutar inspiracije je težnja. Zapadni aspiranti mogu da vide razliku između propovedi sveštenika i života koji on sam vodi. Često postoji ogroman jaz između onoga što on govori i onoga šta on jeste.

Pre tri godine sam održao predavanje na Univerzitetu Jejl. Profesor filozofije je sedeo kraj svojih studenata. Dok su bila pitanja i odgovori, profesor me je upitao: „Kako to da kad ja ponudim da odgovorim na pitanja, studenti uopše ne obraćaju pažnju? Puše i drže noge na stolu i rade svašta. Kako to da Vama ukazuju takvo poštovanje? Održali ste predavanje o filozofiji i oni su sad puni poštovanja i obožavanja prema Vama. Ja takođe predajem filozofiju. Ali oni Vas posmatraju sa dubokom pažnjom“. Tada je jedan student odmah ustao i rekao: „Gospodine, postoji izvesna razlika između vas i duhovnog čoveka“, rekao je. „I zato se ponašamo drugačije“. Profesor kaže istu stvar kao duhovni čovek. Možda to kaže na način koji je umniji i uverljiviji, na akademski način, ali ljudi ipak vide razliku. Kad iskren tragalac govori o duhovnosti, ljudi će potrčati da ga čuju. Ali ako ne vodiš duhovni život, niko neće biti inspirisan tvojom duhovnom filozofijom. Svako ima srce, da oseti da li iza vaših reči stoji ikakva iskrenost.