Vede: Prvi zov Besmrtnosti
Vedska ptica prosvetljenja1
Drage sestre i braćo, održaću sedam predavanja o Vedama na koledžima Sedam Sestara. Zanimljivo je da je i sama Rig veda zaokupljena sa sedam osobitih sestara. Ona nam govori da postoji božanska kočija sa samo jednim točkom koju vuče jedan konj sa sedam imena. Dok stoje pred kočijom, sedam sestara pevaju duhovne pesme i obznanjuju skrivenu poruku oslobođenja života i savršenstva čovečanstva.Sedam je okultni broj. U duhovnom svetu boj sedam ima najposebnije značenje. U dalekoj prošlosti bilo je sedam velikih indijskih mudraca koji su spoznali Istinu, živeli Istinu i postali Istina.
U Indiji postoji sedam važnih reka. Reka označava kretanje, a voda svest. Kretanje svesti je neprestano napredovanje ka najdaljem Onostranom.
U muzičkoj lestvici je sedam nota. Svaka ima svoju posebnu važnost. Muzika je maternji jezik čovečanstva. Bog je Vrhunski Muzičar. Upravo kroz muziku možemo zakoračiti u univerzalni sklad. Upravo kroz muziku Božija Lepota ispoljava se u Njegovoj svevolećoj tvorevini.
Duga sadrži sedam boja. Ove boje ukazuju na stadujume našeg duhovnog putovanja ka krajnjem Cilju. Svi mi znamo da je duga znak dobre sreće i budućeg napretka. U duhovnom svetu svaka boja duge je vesnik nove zore.
Postoji sedam viših i sedam nižih svetova. Čovek koji teži ulazi u jedan od sedam viših svetova i napreduje u unutrašnjem životu. Kao ptica, njegova svest težnje leti iz jednog sveta u drugi sve dok se konačno ne pronađe u sedmom svetu, Satćidanandi, svetu Postojanja, Svesti i Blaženstva. Tamo on postaje svesno i neodvojivo jedno sa Svevišnjim Navigatorom. Ali, kada ljudsko biće svesno i namerno čini pogrešne, grozne stvari, ono je prinuđeno da uđe u jedan od sedam nižih svetova, svetova tame, ropstva i neznanja.
Majka Indija je drvo težnje. Ovom drvetu težnje jedini koren su Vede. Koren je Istina, stablo je Istina, iskustvo drveta je Istina, ostvarenje drveta je Istina, otkrovenje drveta je Istina, ispoljavanje drveta je Istina.
Vedski proroci videli su Istinu svojim dušama, u svojim nebeskim vizijama i u svom zemaljskom delanju.
  Samo Istina pobeđuje, nikada laž."
Vedska učenja su univerzalna. U Jađur vedi jasno sagledavamo da su vedska učenja za sve – za bramine, kšatrije, šudre, čak i za čandale koji su degradirani i napušteni. Muškarci i žene ravnopravno mogu da proučavaju Vede. Bog je za sve. Vede su za sve. U vedskoj crkvi niko nije nadređen, niko nije podređen; svi su jednaki, svi su Božja deca. Ta Božja deca mogu da žive u srcu Istine i da postanu pravi Božji ponos.
Svaki vedski prorok je pesnik i vidovnjak. Kod običnog pesnika, pesme se obično zasnivaju na imaginaciji. Mašta rađa njegovu poeziju. U slučaju vedskih pesnika, intuicija je bila ta koja je izrodila njihove pesme. Ova intuicija je direktno znanje Istine. Što se tiče proroka, vrlo često uviđamo da se proročanstvo običnog vidovnjaka zasniva na svojevrsnoj tajanstvenoj misteriji. Ali, u slučaju vedskih proroka nije bilo tako. Njihova predskazanja počivala su na njihovoj punoj i budnoj svesti o direktnoj i neposrednoj Istini. Tu dinamičnu Istinu oni su jednostavno iznosili u prvi plan, kako bi delovala u kosmičkoj manifestaciji.
Današnji svet veruje da um može da pruži najviše moguće iskustvo stvarnosti. Vedski proroci pridavali su odgovarajući značaj umu, ali ga nikada nisu smatrali izvorištem najvišeg mogućeg iskustva Stvarnosti.
Vede poseduju večnu mudrost. Ona je za nas. Vede su više nego voljne da nas prosvetle, samo ako se odvažimo da saslušamo njihovu poruku.
  Počujte, vi sinovi besmrtnosti."
Kada živimo u umu i ne želimo da odemo izvan njegovih ograničenja, ostajemo sputani okovima tela. Ostajemo u ograničenju. Jedino Svetlost iznutra i Vođstvo odozgo mogu da nas oslobode velikog neznanja koje nas je obavilo. Kada živimo u umu, živimo u fabrici oblika. Kada živimo u duši, ulazimo u bezoblično i na kraju nadilazimo i oblik i bezobličnost. Tada postajemo univerzalizovana individualna duša i individualizovana Univerzalna Duša.
Spoljašnji svet je sinonim za um. Unutrašnji svet je sinonim za srce. Svet večnog Onostranog je sinonim za dušu. Spoljašnji svet ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Unutrašnji svet ima blistavu i ispunjujuću budućnost. Svet Onostranog ima jedino večno Sada. Kada živimo u spoljašnjem svetu, uništava nas „ja“ puno neznanja. Kada živimo u unutrašnjem svetu, zadovoljava nas prosvetljeno „ja“. Kada živimo u svetu Onostranog, Beskonačno „Ja“ nas sa ljubavlju otelovljuje, otkriva i ispunjava. Ako živimo u umu, ne možemo da izmaknemo presudi sudbine. Naša ljudska volja je pred stopalima sudbine. Ako živimo u duši, imamo slobodnu volju. Ta slobodna volja je Volja Svevišnjeg. Volja duše je ta koja se stalno poistovećuje sa Voljom beskonačnog Onostranog.
Zaljubljenici u Vede savršeno dobro znaju da su one značajan doprinos svetu književnosti, bez obzira da li drugi u to veruju ili ne. Ti uzvišeni sveti spisi nemaju samo nacionalni značaj, pošto sadrže internacionalno nadahnuće i univerzalnu težnju. Upravo zato što su internacionalni i univerzalni, oni opčinjavaju i prosvetljavaju iskrene tragaoce različitih zemalja i svih vremena.
Vedske mantre ili inkantacije pomažu nam da razvijemo snagu volje u neograničenoj meri. Čak i ako se ne upustimo u teškoće učenja i ponavljanja mantri, izvesnu snagu volje razvijamo i samim predanim proučavanjem Veda. Vrhunsko pitanje je kako ćemo ovu snagu volje upotrebiti: da gospodarimo svetom ili da služimo Bogu i čovečanstvu. Ako živimo u telu radi njegovih zadovoljstava, želećemo da gospodarimo svetom. Ali, ako živimo u duši radi preobražaja i prosvetljenja tela, onda ćemo služiti Bogu, voleti čoveka i ispuniti i jednog i drugog.
Kazati da su Vede teško zaražene asketizmom i da nisu od ovoga sveta znači pokazati svoje sopstveno neznanje. Vede su božanski primenljive i njihova poruka je od stalne praktične vrednosti. Suvišno je i reći da su mnogi vedski proroci bili domaćini i da su se njihovi učenici po završetku obuke većinom vraćali kući i postajali porodični ljudi. Učitelji-proroci upućivali su svoje učenike u tajnu večnog života, a ne u tajnu beskrajne smrti, koju saznajemo od nekih učitelja nauke, zaljubljenih u uništenje.
Vede ne otelovljuju potištenost, potiskivanje, samoumrtvljavanje, osećanje grešnosti ili svest o Paklu. Vede ovaploćuju božansku dužnost zemaljskog življenja i stalno rastuću lepotu nebeskog života. Vedski proroci prihvatali su srce života da bi uspostavili krajnju Stvarnost na Zemlji. Oni su prihvatali telo smrti da bi ga preneli u zemlju Besmrtnosti. Dopadalo im se nadahnuće bistrog uma. Voleli su težnju čistog srca. Postali su Ostvarenje sigurne duše.
VI 1. Wellesley koledž, Wellesley, Masačusec, 14 Novembar 1972.↩
Blistava svest vedske Istine2
U vedska vremena, ljudi su živeli sa prirodom i igrali se intuicijom. Savremeni svet živi u jalovoj pustinji uma i igra se sa osujećenjem tela i uništenjem vitala. U tim danima, život je bio jednostavan, a životni pristup Cilju neposredan. Danas je ljudski život zamršen, a čovek ima dva imena: Beživotna Mašina i Zaglušujuća Buka.Spontana intuicija bila je mudrost prošlosti. Neprestana sumnja je mudrost sadašnjosti. U vedsko doba ljudi su poznavali božansku umetnost samoodricanja i posvećenosti, kao što mi danas znamo ljudsko umeće samoveličanja i uništenja sveta. Oni su najpre vodili računa o samousavršavanju, a potom o usavršavanju sveta. Mi uopšte ne brinemo o samousavršavanju. Stalo nam je samo do usavršavanja sveta. Oni su bili uvereni da će ih samodisciplina osloboditi. Mi osećamo da će nas samodisciplina ograničiti. Oni su znali da samodisciplina nije cilj, već način da se do cilja stigne, i da je taj cilj Ananda, Blaženstvo. Mi takođe znamo da samodisciplina nije cilj, već sredstvo da se on dosegne. Ali avaj, za nas je fatalni cilj samouništenje. Vedskim prorocima bila je potrebna sloboda. Sloboda je potrebna i nama. Za njih je sloboda bila posvećivanje sebe božanskom životu i stalno prevazilazećem Onostranom. Za nas je sloboda da nametnemo drugima stvarnost svoje sopstvene moći.
Postoje četiri Vede: Rig Veda, Sama Veda, Jađur Veda i Atarva Veda. Rig Veda sadrži 10.552 mantre. Mantra znači inkantacija, ili jednostavno strofa. Sama Veda ima 1875 mantri, Jađur Veda 2086 i Atarva Veda 5987. Jedan broj rigvedskih stihova nalazi se i u preostale tri Vede. Većina vedskih mantri je u formi lucidne poezije, osim nekih koje su napisane u misaono prizivajućoj i ritmičkoj prozi. Vede sadrže najraniju poetsku i proznu literaturu ljudske duše koja traga, stremi i teži. Onome ko misli da je vedska poezija primitivna a vedska literatura beznačajna, nepogrešivo nedostaje bistrina uma. Kako to da primitivna poezija može celom svetu da ponudi tako uzvišenu i postojanu mudrost?
Telo vedske poezije je jednostavnost.
Životna snaga vedske poezije je iskrenost.
Um vedske poezije je jasnoća.
Srce vedske poezije je čistota.
Duša vedske poezije je svetlost.
Vede se mogu proučavati na dva načina. Kada ih ispitujemo umom, stalno nas opominje neumoljiva predostrožnost savesti. Kada ih proučavamo srcem, neprestano dobijamo inspiraciju od tekuće spontanosti blistave svesti. Vedski sholastičar predstavlja dostignuće uma. Zaljubljenik u Vede predstavlja postignuće srca. Sholastičar pokušava da zadovolji svet, a da sam prethodno nije zadovoljan. Zaljubljenik hrani svet svetlošću prosvetljujućeg ispoljavanja i Blaženstvom ispunjujućeg Savršenstva.
U Vedama postoje dve reči podjednako važne kao i same Vede. To su Satja i Rita, večna Istina i večni Zakon. Ostvarenje i Istina se međusobno otelovljuju. Ispoljavanje i Zakon se međusobno ispunjuju. Ako ne živimo u Istini, ne možemo doseći Cilj. Ako ne sledimo Zakon, u Cilj ne možemo izrasti.
Vedski proroci prihvatali su tuđe zakone ne samo otvorenošću svojih srca, već i jedinstvom svojih duša. Oni su videli Jedno u mnoštvu i mnoštvo u Jednom. Oni Apsolut nisu smatrali samo svojim vlasništvom.
  Samo Istina pobeđuje, a nikada laž."
Tamaso ma jyotir gamaya
Mrityor ma amritam gamaya
Vodi me iz nestvarnog u Stvarno.
Vodi me iz tame u Svetlost.
Vodi me iz smrti u Besmrtnost.
Nestvarnost je neistina, a Stvarnost je Istina. Satja se priziva čistim srcem. Rita se priziva neustrašivom životnom energijom. Ljubav prema Istini izvodi nas iz tame. Ljubav prema božanskom Redu odvodi nas iz ljudskog tela u božanski život.
VI 2. Radcliffe koledž, Kembridž, Masačusec., 14. Novembar 1972.↩
Unutrašnja vatra otkrovenja3
Zbog čega cenimo vedska učenja? Vedska učenja cenimo zato što nas inspirišu da se probudimo i prevaziđemo svest tela. Rig veda nas nadahnjuje da svet učinimo velikim i savršenim. Sama Veda nas nadahnjuje da postanemo jedno sa božanskom Melodijom i kosmičkim Ritmom. Jađur veda nam govori: „Neka naši životi budu uspešni pomoću požrtvovanosti“. Atarva veda nas inspiriše da idemo dalje putem stalnog napretka. Ona nam kazuje da nas vodi i usmerava Brihaspati, Guru kosmičkih bogova.
Vedski proroci sagledali su strah u spoljašnjem svetu. Oni su osetili slobodu u unutrašnjem svetu. Želeli su da pomoću težnje iznesu na površinu slobodu unutrašnjeg sveta. U Atarva vedi proroci su nam ponudili važnu molitvu: „Neka se ne bojimo onoga što ne znamo i onoga što znamo.“
Strah od tame je strah od nepoznatog.
Strah od Svetlosti je strah od poznatog.
Strah od nepoznatog je glupost.
Strah od poznatog je besmislica.
Ono što nam je potrebno je volja duše. Volja duše je Božija Sloboda.
Uru nastanve tan
Uru ksayaya naskridhi
Uru no yandhi jivase
Ovaj vatreni iskaz Rig Vede znači: „Sloboda za naše telo. Sloboda za naš dom. Sloboda za naš život“.
Vedski način života ne može se odvojiti od rituala. U vedska vremena oni su bili sastavni deo života. Tragaoci vedskog doba znatno su napredovali kroz izvođenje rituala. U Rig vedi, međutim, uočavamo veće isticanje intelektualne i unutrašnje filozofije nego obreda. Ova kombinacija obreda i filozofske mudrosti je blago vedske kulture. Predanost i posvećenost pomaljaju se kroz obred. Težnja i meditacija pomaljaju se kroz filozofsku mudrost. U tim danima, ritual je disciplinovao i regulisao život. Unutrašnja filozofija prosvetljavala je i oslobađala život. U srcu filozofije Svetlost se pronalazila. U telu obreda Svetlost se ispoljavala.
Vede posebno pominju tri sveta: Pritivi – Zemlju; Antarikšu – nebo; Djaus – rajsku oblast. Na nebu je sve božanska aktivnost. U Raju je sve osećaj.
U Vedama, poezija i filozofija teku uporedo. Filozofija je prosvetljavala umove vedskih proroka. Poezija je ovekovečila njihova srca. Filozof je pesnik u umu. Pesnik je filozof u srcu. Filozof voli spoljašnju religiju i unutrašnju nauku. Pesnik voli spoljašnju umetnost i unutrašnju literaturu. Filozof govori pesniku: „Dajem ti svoje dragoceno blago: mudrost, koja je stalno i svesno oruđe intuicije“. Pesnik govori filozofu: „Dajem ti svoje dragoceno blago: moje odano jedinstvo sa životom Svetlosti.“
Mnogi proroci su videli Istinu, ali vrlo često njihova otkrovenja Istine nisu istovetna. Zaista je žalosno to što ispada da su u različitim prilikama, pod različitim okolnostima, njihova sopstvena otkrovenja iste Istine sve drugo, samo ne identična. Ovde moramo znati da razlike postoje jedino u ostvarenju i otkrovenju Istine. U samoj Istini ne može biti razlike. Zbog čega se razlike pojavljuju? Razlike se pojavljuju zbog toga što ljudska individualnost i ličnost ne vide Istinu onako kako ona treba da se vidi. Kad se ljudska individualnost i ličnost rastope, Istina ostaje jedna u ostvarenju i jedna u otkrovenju. Suvišno je reći da su Vede neposredno otkrovenje prosvetljenja proroka, a ne darovi neznanih nebesa odozgo.
Postoje ljudi koji misle da se Vede bave samo duhovnošću, a ne i naukom. Oni greše. Napredni tragaoci i duhovni Učitelji su mišljenja da u Jađur vedi postoje mnoge naučne Istine koje moderna nauka još uvek nije otkrila ili potvrdila. Naučna znanja Atarva vede takođe se ne mogu gledati sa visine. Vedski proroci poznavali su proces formiranja oblaka. Imali su potpuna znanja o različitim godišnjim dobima. Poznavali su nauku aritmetike i baratali milionskim, bilionskim i trilionskim ciframa. U Jađur vedi ima nešto što još više zadivljuje. Tamo vidimo dokaz o postojanju letelica. Vedski proroci izvodili su prave, direktne letove na stotine milja. Oni su takođe bili upućeni u tajne geologije, medicine i drugih nauka. I sve to pre četiri hiljade godina!
Vede su prevedene na mnoge jezike i dive im se i poštuju ih mnogi ljudi drugih kultura. Veliki nemački filozof Šopenhauer smatrao je Upanišade utehom i prosvetljenjem svoga života. Mi znamo da su Upanišade najmoćnija i u najvećoj meri prosvetljujuća deca Veda. Ima, međutim, mnogo istine kad se kaže da prevod ne može da biti potpuno veran originalu. U slučaju Veda to je nesumnjivo istina. Mnogi ljudi prevodili su Vede, ali bez obzira koliko su iskreno ili predano radili, izgubljena je znatna količina vedske lepote.
Postoje četiri Vede: Rig veda, Jađur veda, Sama veda i Atarva veda. Rig veda se uglavnom bavi raznim oblicima molitve. Jađur veda je pretežno zaokupljena žrtvenim formulama. Sama veda bavi se muzikom. Atarva veda obrađuje medicinu, nauku i magijske formule. U Rig vedi otpočinje poruka ljudske evolucije. Rig Veda nam govori o smislu postojanja i čovekovog doprinosa svetu. Jađur veda nas uči kako da pravilno izvodimo žrtvovanja i kako da upravljamo univerzumom. Ova Veda pridaje veći značaj mehaničkoj strani žrtvovanja nego njegovom duhovnom aspektu. Sama veda nas uči kako božanska muzika može da uzdigne našu svest težnje do najviše oblasti Blaženstva i učini nas svesnim kanalom Boga Vrhunskog Muzičara, radi preobražaja ljudske tame u božansku Svetlost, ljudske nemogućnosti u božansku Neminovnost, i ljudskih snova u božansku Stvarnost. Atarva veda nas uči kako da upravljamo duhovima i manjim božanstvima, i kako da se zaštitimo od zlih duhova i destruktivnih bića.
VI 3. Vassar Koledž, Poughkeepsie, Njujork, 15. Novembar 1972.↩
Rig veda4
Najstarija od svih Veda je Rig veda. Većina znalaca smatra da je Rig veda najinspirativnija, najduševnija i najplodonosnija Veda. Ona otelovljuje najraniji spomenik indijske težnje i ostvarenja. Indijska poezija, indijska filozofija, indijska književnost, indijska religija i indijska nauka za samo svoje postojanje mogu da zahvale Rig vedi, koja je bila njihovo izvorište.Kada treba izabrati između kvaliteta i kvantiteta, mudri žude za kvalitetom, a neznalice plaču za kvantitetom. Najviši kvalitet i najveći kvantitet gotovo nikada ne idu zajedno. Ali, na našu veliku radost, Rig veda daleko nadmašuje ostale tri Vede i kvantitetom i kvalitetom. Jađur veda, Sama veda i Atarva veda pozajmile su znatnu količinu blaga od Rig vede.
U Rig vedi bogovi su viđeni kao personifikacija snaga prirode. Proroci prizivaju kosmičke bogove molitvama srca i posvećenošću svojih života. Smatra se da je tih bogova bilo trideset i tri na broju. Svaki bog imao je svoje sopstveno poreklo, nisu svi nastali u isto vreme. Rečeno je da su oni isprva prihvatili ljudsku inkarnaciju i bili smrtnici, kao što smo to sada mi. Ali, pijući nektar Somu, postali su besmrtni. Na suptilnom fizičkom planu oni zadržavaju krajnju suštinu svojih fizičkih oblika i zemaljske pojavnosti. Neki su ratnici, dok su drugi sveštenici. Indra je vrhovni vođa ratnika, a Agni sveštenika.
Oni imaju moć. Oni jesu moć. Neki imaju moć Tišine i Mira, a drugi moć Svetlosti i Blaženstva. Neprestano su se borili protiv užasnih sila zla i konačno izvojevali pobedu.
Rigvedski bogovi su srdačni i samilosni. Sa svojom beskrajnom srdačnošću i samilošću, oni ispunjavaju želje sveta zaljubljenog u materiju i težnje života koji priziva duh. Žive u različitim domovima: u Raju, u vazduhu i na Zemlji. Raj je dom Višnua, Varune, Surje i nekolicine drugih. Atmosferska oblast je za Indru, Rudru, Martusa i druge. Agni i Brihaspati su dobro poznati među onima koji se smatraju zemaljskim bogovima.
U Rig vedi vidimo čisto prisustvo posvećenosti i sigurno prisustvo znanja. Posvećenost nam govori koliko je Bog uzvišen i velik. Posvećenost i znanje nalaze svoje potpuno zadovoljstvo jedino u služenju. Služenje je koncentracija. Posvećenost je molitva. Znanje je meditacija. Samo koncentrisana služba, posvećena molitva i prosvetljena meditacija mogu da nas učine božanski velikim i vrhunski savršenim.
Prema Vedama, delovanje je najsuštastveniji deo života. Delovanje je svesno prihvatanje našeg zemaljskog postojanja. Delovanju je potrebno telo, koje je njegov hram i tvrđava. Delovanju je potreban život, koji je njegovo nadahnuće i težnja. Čovek od akcije je savršeni heroj na bojištu života. On živi sa Božijim ljudskim telom, Zemljom, i radi za Božiji božanski život, Raj. Delovanje je spoljašnja žrtva i unutrašnje jedinstvo. Rig veda nam nudi vrhunsku tajnu o tome kakvu vrstu žrtve možemo da podnesemo zahvaljujući svom jedinstva. U delovanju vidimo univerzalno prisustvo Boga. U delovanju otelovljujemo duh i otkrivamo oblik. U duhu je Bog Apsolut. U obliku je Bog Beskraj. Rig Veda govori o Bogu Moći:
  O Bože, postojanje počiva na snazi, hrabrosti i energiji.
  O Moćni, Ti si sama Snaga."
  O kosmički bogovi, neka svojim ušima čujemo ono što je dobro i povoljno.
  Neka svojim očima vidimo ono što je dobro i povoljno..."
Rigvedski proroci smatrali su Boga večnim Ocem, Majkom i Prijateljem. Oni su takođe osećali da je Bog njihov Voljeni. Bog ima mnogo aspekata, ali odani prorok najviše voli Boga u aspektu Gospoda. On se moli svome Gospodu za milost i blagoslov. Došao je do spoznaje da mu, ukoliko ima Božju Ljubav i Boga Ljubav, ništa nije potrebno ni od Zemlje ni od Neba.
Rigvedski proroci su učitelji čovečanstva. Rigvedski bogovi su spasitelji čovečanstva. Učitelji svetu predaju poruku Svetlosti i Istine. Spasitelji isceljuju slepi i gluvi svet koji ne teži i bore se za istinske tragaoce. Rigvedski proroci su graditelji hinduističke kulture i hinduističke civilizacije. Oni predstavljaju osvit hinduističke inspiracije i podne hinduističke težnje. Celom svetu oni nude krajnji smisao religije. Po njima je religija zakon unutrašnjeg života. U svakoj religiji je grana Drveta Istine. Rigvedski bogovi govore nam da prihvatimo život sa ljubavlju, da uživamo u životu uz odricanje i da ispunimo život uz predanost Volji Apsoluta.
Vede nam kazuju da smo božja pastva. Nažalost, sada smo prinuđeni da se osećamo kao robovi mašina. Hajde da težimo. Naša će nas težnja još jednom učiniti božjom pastvom. Kasnije će nas naša spoznaja načiniti jaganjcima božijim. Konačno, naše ispoljavanje pretvoriće nas u lavove Apsolutnog Svevišnjeg.
Težnju imamo.
Spoznaja nam treba.
Ispoljavanje je potrebno i Bogu i nama.
Sa zahvalnošću ispunjenom ljubavlju posvećujemo ovo predavanje svom najstarijem bratu Hridaju Randžan Gošu, koji je bio veliki zaljubljenik u rigvedski zakon i učeni tumač četiri Vede.
VI 4. Barnard koledž, Njujork, Njujork.,↩
Pesma Beskraja5
Vede su najstariji sveti spisi u biblioteci čovečanstva koje se svesno razvija. Ohrabrenjem Maksa Milera možemo biti inspirisani da čitamo Vede radi naše sopstvene svesne evolucije: „Smatram da je proučavanje vedske literatue neophodno potrebno svakome ko drži do samog sebe, do svojih predaka, do svog intelektualnog razvoja“.Vede otelovljuju intuitivne vizije, božanska iskustva i životno prosvetljujuće Stvarnosti. Iz mora neznanja moramo da uđemo u More Znanja. Rig veda nas nadahnjuje, govoreći: „Brodovi Istine nose pravednike preko okeana neznanja“.
Današnji život nije ništa drugo do beskrajna potištenost. Skoro da je nemoguće izaći iz njene zamke. Ali, Jađur veda nam nudi rešenje: „Onaj ko vidi sva postojanja u Sopstvu i Sopstvo u svim postojanjima, ne pada u zamku osujećujuće i iscrpljujuće potištenosti“.
Vede su univerzalne; stoga Zapad može da ih smatra svojima isto toliko koliko i Istok. Veliki američki filozof Toro rekao je o Vedama nešto krajnje značajno: „Izvodi iz Veda koje sam pročitao pali su na mene kao svetlost višeg i čistijeg viđenja, koje opisuje uzvišenije kretanje kroz čistije slojeve, slobodne od zasebnosti, jednostavne, univerzalne. Vede sadrže čulima pristupačan izveštaj o Bogu“. Nesumnjivo je tako.
Čvrsto uverenje Ser Viljema Džonsa je izazovno i istovremeno prosvetljujuće: „Ja se mogu usuditi da tvrdim, bez namere da otrgnem ijedan list sa večno zelenih lovorika besmrtnog Njutna, da njegova celokupna teologija i deo njegove filozofije mogu da se nađu u Vedama“.
Vedska zapovest za ljudsku telesnost je šaućam. Šaućam znači čistota – čistota u telu i čistota tela. Bez čistote tela u nama ništa božansko ne može da se proširi; u nama ništa božansko ne može biti stalno.
Vedska zapovest za ljudsku životnu energiju je ahimsa. Ahimsa znači – nenasilje u vitalu i nensailje vitala. Upravo kroz nenasilje čovek dobija svoju najveću priliku da oseti da ne pripada maloj porodici, već najvećoj od svih porodica: svetu. Indijska filozofija nenasilja prvi put je oživela u praksi kod samilosnog Gospoda Bude i njegovih sledbenika i Gospoda Mahavire i sledbenika đainizma. Gandijevo nenasilje je bilo najdragoceniji dar današnjem čovečanstvu zaljubljenom u život.
Vedska zapovest za ljudski um je satjam. Satjam znači istina i istinoljubivost. Jedino istinoljubivost u umu i istinoljubivost uma mogu da nas odvedu višem životu, životu prosvetljujućeg Božanstva i ispunjujuće Besmrtnosti.
Vedska zapovest za ljudsko srce je išvarapranidan. Išvarapranidan znači posvećenost srca s ljubavlju Gospodu Svevišnjem. Kada imamo čistu i spontanu posvećenost Svevišnjem Gospodu, mi osećamo svoje neraskidivo jedinstvo sa Njim, sa Večnošću Njegovog Duha, sa Beskonačnošću Njegovog Tela i sa Besmrtnošću Njegovog Života.
U Vedama se koncept žrtve veoma jasno razaznaje. Bog nama žrtvuje ono što On jeste: Savršenstvo. Božja žrtva je uvek bezuslovna. Naša žrtva je povremeno uslovljena, povremeno bezuslovna. U uslovljenoj žrtvi mi se borimo i dobijamo bitku. U bezuslovnoj žrtvi uopšte ne treba da se borimo, jer je Pobeda već osvojena. Pobeda je naše pravo po rođenju; ona je zauvek naša.
Žrtva je davanje sebe. Samoispunjenje je ispoljavanje Ljubavi i savršenstvo Istine. Kroz svoju spoljašnju žrtvu mi postajemo božanski deo Majke Zemlje. Kroz svoju unutrašnju žrtvu mi postajemo besmrtni deo Nebeskog Oca. Spoljašnju žrtvu prinosimo onda kada izađemo iz domena ograničavajućih želja i uđemo u područje oslobađajuće težnje. Unutrašnju žrtvu prinosimo onda kada pokušamo da ispoljimo Boga u svetu neznanja, pošto smo Ga prethodno ostvarili. Spoljašnja žrtva zahteva moć armije. Pomoću svoje spoljašnje žrtve mi vidimo Istinu. Pomoću svoje unutrašnje žrtve mi postajemo Istina.
VI 5. Mount Holyoke koledž, South Hadley, Masačusec., 28. Novembar 1972.↩
Intuicija — Svetlost Veda6
Istraživači, kao i znalci, ne slažu se oko porekla Veda. Ja nalazim da je ovaj spor besmislen. Vede su stare onoliko koliko i svesna težnja sveta. Međutim, dok svet svesno ili nesvesno evoluira ka Savršenstvu, Vede sadrže početak nadahnjujućeg Savršenstva i kraj prosvetljujućeg Ostvarenja.Kada kažemo da su Vede večne, mi ne mislimo da ta četiri sveta spisa nemaju nikakav početak i nikakav kraj. Ono što mislimo je da pravo značenje Veda, koje je znanje o Bogu, nema ni početak ni kraj. Vede su neposredna iskustva i otkrovenja rišija iz daleke prošlosti. Ova iskustva može da ima bilo koji iskreni tragalac za Istinom, u bilo koje vreme i na bilo kom mestu.
Za razliku od drugih svetih spisa, Vede imaju iskreno i hrabro srce da kažu da nisu nezamenljive, pa čak ni važne. One govore da to što je zaista važno i krajnje neophodno jeste ostvarenje Bramana, nedeljivog Jednog. Osim toga, ako želimo da studiramo Vede, treba da ih proučavamo uz pomoć prosvetljenog Učitelja. Vede same upućuju tragaoca da priđe Učitelju. One takođe kažu da Učitelju treba prići sa srcem poniznosti i životom posvećenog služenja.
Karma, which means work or service, and Jnana, or knowledge, are the principal teachings of the Vedas. Through Jnana we realise the absolute Truth, and through Karma we manifest our realisation.
Karma, što znači rad ili služenje, i džnana, ili znanje, glavna su učenja Veda. Kroz džnanu ostvarujemo apsolutnu Istinu, a kroz karmu ispoljavamo svoje ostvarenje.
Prema Vedama, postoje četiri važna stadijuma u životu: život učenja, bračni život, život povlačenja i život odricanja. Život učenja je samodisciplina. Bračni život je samokontrola i samoregulacija. Život povlačenja je mir i spokojstvo. Život odricanja je je nuđenje Apsolutnom Svevišnjem onoga što čovek ima i onoga što čovek jeste.
  Postojanje Istine je jedno.
  Mudraci ga nazivaju različitim imenima."
Da bismo ostvarili najvišu Istinu, potrebne su nam tri stvari: inspiracija, težnja i intuicija. Inspiracija od nas traži da trčimo ka Cilju. Težnja od nas traži da letimo ka Cilju. Intuicija od nas traži da vidimo i osetimo Istinu neposredno i da prerastemo u samu sliku Istine.
Reč sarama predstavlja intuiciju. Sarama je lovački pas koji ulazi u svet nesvesnog i otkriva njegova skrivena blaga: Svetlost i Blaženstvo. Sarama je osvit Istine u posvećenom telu, dinamičnoj životnoj energiji i srcu koje teži. Sarama i ispravan put idu zajedno. Sarama sledi prav i sunčan put i stiže do Istine. Putem strepnje i sumnje, greške i straha, sarama nikada ne ide. Sarama tajno i oprezno ulazi u srce prosvetljenja i otvoreno i hrabro zakoračuje u život otkrovenja, tako da zle sile ne mogu da osujete ili unište njen napredak. Sarama putuje između zemaljskog plača i nebeskog osmeha, kako bi svi tragaoci mogli u potpunosti da realizuju svest Istine. Sarama je tragalac koji traga za svešću Istine. Sarama je zaljubljenik koji voli svesno uspinjanje Zemlje i prosvetljujući silazak Neba. Sarama je igrač koji se igra vizijom proroka u unutrašnjem svetu i koji igra žmurke sa inspiracijom početnika u spoljašnjem svetu.
Vede su istovremeno Nebo Svetlosti i More Blaženstva. Nebo Svetlosti je ogromno prostranstvo Istine. More Blaženstva je neizmernost Istine. Svetlost i Blaženstvo su večiti trkači. Ponekad je Svetlost ispred Blaženstva. Povremeno je Blaženstvo ispred Svetlosti. Kada Svetlost dodirne zemaljsku svest, Zemlja je božanski preobražena. Kada Blaženstvo dodirne zemaljsku svest, Zemlja je vrhunski ispunjena.
Svetlost je rođenje Boga.
Blaženstvo je život Boga.
Svetlost je osmeh univerzalnog jedinstva.
Blaženstvo je osmeh transcendentalnog
Savršenstva.
Svetlost je ono što Bog ima.
Blaženstvo je ono što Bog jeste.
VI 6. Smith koledž, Northampton, Masačusec, 28. Novembar 1972.↩
Sunce mudrosti vedske Istine7
Kada proučavamo Vede, treba da budemo svesni dveju različitih stvari: ezoteričnih tumačenja Veda od strane prosvetljenih duhovnih Učitelja, i mentalnih zaključaka učenjaka i istoričara. Svako ezoterično tumačenje Učitelja zasnovano je na direktnoj intuitivnoj viziji Istine, dok se svaki mentalni zaključak temelji na neprosvetljenoj mentalnoj analizi i oklevajućem, nesigurnom istraživanju.Proroci iz drevne prošlosti videli su Istinu i otkrili Istinu. Tragaoci svih vremena osećaju Istinu i koriste Istinu. Ali, većina učenjaka ne mari za otvarenje Istine; njima je jedino stalo do ispoljavanja Istine. Oni više brinu o formi nego o duhu Veda. Većina istoričara u prvi plan svojih rasprava stavlja manje istine pomenute u Vedama, one koje se odnose na kastinski sistem i magijske formule, a obraća malo pažnje najvažnijoj Istini, Spoznanju Bramana. Oni nemaju vremena da duševno i predano saznaju poruke koje Vede zapravo sadrže, a koje daju snagu životu i ispunjavaju život. Čini se da njih ne zadovoljavaju poruke Veda koje daju život i otkrivaju život. Rođenje Veda, spoljašnji rast Veda i slabljenje vedskog uticaja u Indiji je više je nego dovoljno da ih zadovolji.
Vede su namenjene zaljubljenicima u večno Vreme, a ne onima koji vole prolazno zemaljsko trajanje. Vede su namenjene zaljubljenicima u Boga, Istinu, a ne onima koji jedino vole telo mračne istorije – ovaploćenje života komplikacije i zbrke.
Profesor Maks Miler nesumnjivo je voleo Indiju. On je mnogo pisao o indijskim svetim spisima. Ali, kod njega postoji nešto što pravi zaljubljenik u Indiju ne može da oprosti. Savršeno su u pravu oni koji osećaju da je ljubav Maksa Milera prema Indiji imala skriveni motiv. U najvećoj tajnosti, u skrivenim dubinama svog srca, videlo se da je on Indiju, indijski um i indijsko srce želeo da preobrati u hrišćanstvo. Primera radi, državnom sekretaru Indije, vojvodi od Argila, napisao je 1868. godine:
Da Maks Miler nije proučavao Upanišade, da nije bio prosvetljen Svetlošću Upanišada, ne bi mu klicao čitav svet. Njegovo ime ostalo bi nepoznato u svetskoj literuri. Ako je istina da je on celom svetu doneo Upanišade, onda je podjednako istina da je dodir Svetlosti Upanišada njemu doneo slavu.
Vede i vedske himne su nerazdvojne. Svaka himna je priziv određenog boga ili božanstva. Svaka himna je otkriće kavija, rišija ili vipre: vedskog pesnika, vedskog proroka ili vedskog mudraca. Svako vedsko otkriće je blagodet od Boga. Svaka blagodet je iskra Svetlosti. Svaka iskra Svetlosti je ispunjenje Boga u čoveku i ispunjenje čoveka u Bogu. Čovekovo krajnje ispunjenje je preobražaj ljudske prirode. Božje krajnje ispunjenje je savršenstvo zemaljske svesti
Život je ideja
Život je ideal.
Život ima dušu.
Život ima cilj.
Vedski pojam života je pojam Istine. Vedski ideal života je ideal Blaženstva. Vedska duša je duša mnogostrukosti u jedinstvu. Vedski cilj je cilj ujedinjenja zemaljskog prostranstva i nebeskog obilja.
Indija je imala vedske proroke Istine. Indija ima tragaoce za Istinom. Vrhunski zadatak proroka bio je da spuste kosmičke bogove i božanstva u zemaljsku svest. Oni su svoj zadatak obavili. Sada je dužnost tragalaca da zadrže bogove i božanstva ovde na Zemlji i pomognu im u njihovoj kosmičkoj igri. Svevišnji je u prorocima video Svoje beskrajne potencijale i mogućnosti. Svevišnji u tragaocima vidi Svoju ispoljavajuću Stvarnost i ispunjujuće Savršenstvo.
VI 7. Bryn Mawr koledž, Bryn Mawr, Pensilvanija, 29. Novembar 1972.↩
Uvod urednika prvom izdanju
Negde u milenijumima pre Hrista, u Indiji se pojavila rasa ljudi poznata kasnije kao Arijevci, a među Arijevcima se pojavila rasa mudraca, poznavalaca Brahmana, Apsolutnog. Ovi pesnici-vproroci bili su kreatori Veda ili „Znanja“, najranijeg svetskog književnog dela. Svaki hindus, bez obzira na svoja verovanja i vrstu duhovne prakse, smatra mudrost vedskih Rišija izvorom hinduističke duhovnosti, Vede najsvetijim spisima svoje religije, a vedsku kulturu rasadnikom i originalnim oblikom indijske kulture. Ali iako se Vede poštuju i marljivo proučavaju, čak je i u Indiji njihovo najdublje značenje izgubljeno i za sveštenike i za pandite. Jezik i slike vedske poezije, sa svojom simbolikom koja je istovremeno značajna na mnogim nivoima svesti i bića, više ne razume većina onih koji je čitaju. Na Zapadu se religija vedskog doba smatra malo više od nesofisticiranog obožavanja prirode, a pošto je naučnici nisu prepoznali kao zasnovanu na potpuno razvijenom sistemu joge, nisu uspeli da shvate pravi značaj vedskih mantri, vedskog žrtvovanja i vedskih bogova.U Šri Činmoju, Indija je u moderno doba iznedrila duhovnog titana ravnog veličini najvećim od svojih prošlih divova. Punoća njegove spoznaje mu omogućava da tumači Vede onako kako samo jedan duhovni Učitelj može tumačiti izraze drugog. Iako je upoznat sa Vedama na njihovom originalnom sanskritu, Šri Činmoj im ne pristupa akademski, niti govori sa dogmatskog stanovišta ortodoksne verske tradicije. Sa intuicijom velikog jogija, on prevazilazi spoljašnje kulturne oblike ovih spisa i prodire do suštine duhovnosti koju oni otelotvoruju. Iskustvo vedskih mudraca on sam u potpunosti poseduje, a u carstvima svesti koje su im poznate kreće se sa potpunom slobodom. Ulazeći u dušu Veda, on iz njihovih dubina iznosi najdublje istine koje sadrže, i te istine nudi čitaocima ove knjige.
U Šri Činmojevom intuitivnom umu osećamo inspirativne dubine Veda, a u njegovom prosvetljujućem srcu vidimo dozivajuće visine Veda.
— K
