Ostvarenje znači otkrovenje Boga u ljudskom telu. Ostvarenje znači da je sam čovek – Bog.
Na nesreću, čovek nije sam. On ima želju, a želja ima strahovitu moć. A ipak, ona ne može da mu pruži trajnu radost i mir. Želja je konačna. Želja je slepa. Ona pokušava da veže čoveka koji je po rođenju bezgraničan. Božija Milost, koja deluje kroz čoveka radi Božijeg potpunog ispoljavanja, bezgranična je.
Ostvarenje niče iz pobede nad sobom. Ono raste u svom jedinstvu sa Bogom. Ono ispunjava sebe grleći konačno u Beskonačnom.
Mi smo tragaoci Svevišnjeg. Nama je potrebno apsolutno ostvarenje. Sa malim ostvarenjem možemo da budemo najviše kao mačka. Sa apsolutnim ostvarenjem bićemo u stanju da zapretimo neznanju poput lava koji riče.
U trenutku kad kažem „moje telo“, ja se odvajam od tela. To telo prolazi kroz detinjstvo, pubertet, zrelost i starost. Ono nije zaista „ja“. Pravo „Ja“ uvek ostaje nepromenljivo. Kad kažem da sam se ugojio ili smršao, ja govorim o telu koje se ugojilo ili smršalo, a ne o unutrašnjem „Ja“ koje je večno i besmrtno.
Ostvarenje kaže da ne postoje stvari kao što su ropstvo i sloboda, o kojima tako često govorimo u svojim svakodnevnim životima. Ono što zaista postoji je svest – svest na raznim nivoima, svest koja uživa u samoj sebi u svojim različitim ispoljavanjima. Sve dok mislimo da živimo u okovima neznanja, slobodni smo da osetimo da možemo boraviti i u slobodi ako to hoćemo. Ako nas vezanost navodi da osećamo da je svet mesto patnje, onda nas sloboda nesumnjivo može navesti da osećamo da svet nije ništa drugo do blažena svest Bramana. Ali, ostvarenje čini da osećamo: *Sarvam khalvidam Brahma*. „Sve što se prostire je Braman.“
Da bismo shvatili šta je ostvarenje, najpre treba da volimo svoje unutrašnje Sopstvo. Sledeći korak je da volimo samo ostvarenje. To je ljubav koja budi našu dušu. To je ljubav koja prosvetljuje našu svest. Voli i bićeš voljen. Ostvari i bićeš ispunjen.
Ostvarenje je naša unutrašnja svetiljka. Ako držimo tu svetiljku upaljenu, ona će čitavom svetu poslati svoju sjajnu svetlost. Svi mi, bez izuzetka, imamo moć samospoznaje, ili, drugim rečima, ostvarenja Boga. Poricati tu istinu znači nemilosrdno obmanjivati sam sebe.
Mi spoznajemo Istinu ne samo kad radost ispuni naš um, već i kad tuga obavije naše srce, kad nas smrt dočeka na svoje mračne grudi, kad Besmrtnost stavi naše postojanje u krilo preobražaja.
Koliko smo daleko od ostvarenja? Odgovor možemo znati po tome u kojoj meri smo se predali Božijoj Volji. Nema drugog načina da to znamo. A takođe moramo da znamo da svaki novi dan sviće sa nekom novom spoznajom. Život je stalna spoznaja za onoga čije je unutrašnje oko otvoreno.
Zašto hoćemo da ostvarimo Boga? Mi hoćemo da ostvarimo Boga zato što smo svesno načinili puteve kojima plodovi ostvarenja Boga mogu da teku. Samo naše telo je božanska mašina; zato joj treba podmazivanje. Ostvarenje je božansko mazivo, koje izuzetno efikasno obavlja svoj posao.
Ostvarenje se može postići Božijom Milošću, milošću Gurua i tragaočevom težnjom. Božija Milost je kiša. Guruova milost je seme. Tragaočeva težnja je veština uzgajanja. I gle, obilna žetva je – Ostvarenje!From:Sri Chinmoy,Joga i duhovni život.Putovanje duše Indije , Tower Publications, Inc., New York, 1971
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ysl