Mir je večan. Nikad nije suviše kasno da imamo mir. Uvek je pravo vreme za to. Mi možemo da učinimo svoj život zaista plodonosnim ako se ne odvajamo od svog Izvora, a to je Mir Večnosti.
Najveća nesreća koja može da zadesi neko ljudsko biće je da izgubi svoj unutrašnji mir. Nijedna spoljašnja sila mu ga ne može oduzeti. Oduzimaju mu ga njegove sopstvene misli, njegova sopstvena dela.
Naša najveća zaštita nisu naša materijalna dostignuća i rezerve. Sve blago ovog sveta bezvredno je u odnosu na našu božansku dušu. Naša najveća zaštita je u sjedinjenju naše duše sa svehranećim i sveispunjujući Mirom. Naša duša živi u Miru i živi za Mir. Ako živimo život mira, uvek smo bogati i nikad nismo siromašni. Naš unutrašnji mir je bezgraničan; kao beskrajno nebo, on obuhvata sve.
Dugo smo se borili, mnogo smo patili, daleko smo putovali. A lice mira se još uvek krije od nas. Možemo ga otkriti samo ako se dugi niz naših želja izgubi u Volji našeg Gospoda Svevišnjeg.
Mir je život. Mir je Blaženstvo večno. Brige – mentalne, vitalne i fizičke – zaista postoje. Međutim, od nas zavisi hoćemo li ih prihvatiti ili odbaciti. Budite sigurni da one nisu neizbežne činjenice života. Pošto je naš Svemogući Otac Sav Mir, i naše zajedničko nasleđe je Mir. Greška velika kao Himalaji je ako proširujemo ionako široki put budućeg kajanja time što zloupotrebljavamo i zanemarujemo zlatne prilike koje nam se nude. Moramo se odlučiti ovde i sada, usred naših svakodnevnih aktivnosti, da se srcem i dušom bacimo u More Mira. Vara se onaj ko misli da će mir sam od sebe ući u njega na kraju njegovog životnog puta. Nadati se da ćemo postići mir bez duhovnosti ili meditacije znači očekivati vodu u pustinji.
Da steknemo duševni mir, suštinski je važna molitva. Moliti se Bogu za mir sa punom koncentracijom i usredsređenom posvećenošću makar i pet minuta od veće je važnosti nego provoditi duge sate u bezbrižnoj i lagodnoj meditaciji. A kako da se molimo? Sa suzama u svojim srcima. Gde da se molimo? Na usamljenom mestu. Kada da se molimo? Onda kad naše unutrašnje biće želi da se molimo. Zašto da se molimo? To je pitanje nad pitanjima. Moramo da se molimo ako hoćemo da Bog ispuni naše težnje. Šta još možemo da očekujemo od Boga povrh toga? Možemo da očekujemo da će On učiniti da razumemo sve: sve u ničemu i ništa u svemu, Punoću u Praznini i Prazninu u Punoći.
Moramo uvek da pravimo razliku. Treba da osetimo da je spoljašnji svet koji nam privlači pažnju prolazan. Da bismo imali nešto večno, da bismo u životu stekli oslonac čvrst kao stena, treba da se okrenemo Bogu. Drugog izbora nema. A nema boljeg trenutka da načinimo taj preokret nego što je to trenutak kada se osećamo najbespomoćniji.
```
Osećati se bespomoćno je dobro.Bolje je razviti duh predanosti svoga ja.
Najbolje je biti svesni Božiji instrument.```
Sve zavisi od uma, svesno ili nesvesno, uključujući i potragu za mirom. Funkcija uma je da ukloni oblake sumnje. Funkcija čistote u umu je da uništi bezbrojne oblake svetovnosti i veze neznanja. Ako nema čistote u umu, ne može biti trajnog uspeha u duhovnom životu.Mir stičemo tek kad potpuno prestanemo da nalazimo mane drugima. Treba da osetimo da je čitav svet sasvim naš. Kad posmatramo greške drugih, mi ulazimo u njihove nesavršenosti. To nam ni najmanje ne pomaže. Za divno čudo, što dublje zaranjamo, to nam jasnije postaje da su nesavršenosti drugih naše sopstvene nesavršenosti, ali u drugim telima i umovima. Za razliku od toga, ako mislimo na Boga, Njegova Samilost i Njegova Božanstvenost šire našu unutrašnju viziju Istine. U potpunosti svog duhovnog ostvarenja moramo doći dotle da prihvatimo čovečanstvo kao jednu porodicu.
Ne smemo dopustiti našoj prošlosti da nas muči i da uništava mir našeg srca. Naša sadašnja dobra i božanska dela lako mogu da se suprotstave našim lošim i nebožanskim delima iz prošlosti. Ako greh ima moć da nas natera u plač, nema sumnje da meditacija ima moć da nam pruži radost, da nas obdari božanskom Mudrošću.
Naš mir je u nama i taj mir je osnova našeg života. Hajde zato da se od danas rešimo da ispunimo svoje umove i srca suzama posvećenosti, koje su temelj mira. Ako nam je osnova čvrsta, onda nam opasnost nikad ne može zapretiti, bez obzira koliko visoko podignemo nadgradnju. Jer mir je dole, mir je gore, mir je unutra, mir je spolja.From:Sri Chinmoy,Joga i duhovni život.Putovanje duše Indije , Tower Publications, Inc., New York, 1971
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ysl