Naš Cilj je u nama

Mi smo Božiji sveispunjujući San. U nama je Božija beskrajna Punoća. Naš cilj je Srce Beskonačnosti i Dah Besmrtnosti. Naš cilj je unutar samog našeg tela.

U fizičkom svetu, majka govori detetu ko je njegov otac. U duhovnom svetu, naša težnja nam govori ko je naš Bog. Ko je Bog? Bog je beskrajna Svest. On je takođe i samoprosvetljujuća Svetlost. Nema ljudskog bića koje u sebi nema tu beskrajnu Svest i tu samoprosvetljujuću Svetlost.

Ako hoćemo da vidimo bilo šta u spoljašnjem svetu, osim što držimo oči otvorene, potrebna nam je svetlost – bilo Sunčeva, bilo električna, bilo neka druga vrsta svetlosti. Ali, u unutrašnjem svetu nam takva svetlost ne treba. Čak i sa zatvorenim očima možemo da vidimo Boga, samoprosvetljujuću Svetlost.

Bog nije nešto što dobijamo spolja. Bog je upravo ono što može da se razvije iznutra.

U običnom životu, svako ljudsko biće ima milion pitanja. U duhovnom životu, osvane dan kad čovek oseti da vredi postaviti samo jedno pitanje: “Ko sam ja?” Odgovor nad odgovorima glasi: “Ja nisam telo, ja sam Unutrašnji Pilot”.

Kako to da čovek ne poznaje sebe, a to je nešto što bi trebalo da mu bude najlakše? On ne poznaje sebe baš zato što se poistovećuje sa egom, a ne sa svojim pravim Ja. Šta ga primorava da se poistoveti sa tim pseudo-ja? Neznanje. A šta mu kaže da pravo ja nije i nipošto ne može biti ego? Njegova potraga za samim sobom. U najvećim dubinama svog srca on vidi svoje pravo Ja, svog Boga. Na kraju se to viđenje mora pretvoriti u postajanje.

Nedavno mi je jedan moj učenik rekao: „Ne mogu da mislim na Boga. Moj um postaje uznemiren“.

„Šta onda radiš?“ pitao sam ga.

„Pa, naprosto razmišljam o sveu.“

„Sad mi reci: kad misliš o svetu sa svim njegovim aktivnostima, možeš li da na sekund pomisliš na Boga?“

„Ne, nikako.“

„Pa, moj mladi prijatelju, nije li besmisleno da uznemirenost odvlači tvoj um od Boga kad misliš na Boga, a kada se opijaš svetovnim uživanjima, da ta ista uznemirenost ne odvuče tvoj um i ne položi ga pred Božija Stopala? Ne, ne treba da bude tako. Ako je tvoja glad za duhovnom hranom iskrena, ta ista uznemirenost, a možeš je nazvati i 'nelagoda', brzo i dinamično će poneti tvoj um i postaviti ga u tvoje srce, gde može da se napaja Nektarom božanskog Mira i Zadovoljstva.

Budi siguran da tvoj um ne može da radi dve stvari istovremeno. Ako misliš na Boga sa čvrstom verom, ako u tvom srcu gori plamen težnje, spoljašnji majmun-uznemirenost neće se usuditi da te dotakne, a kamoli da te uštine ili ujede. Ne možeš sa punom pažnjom istovremeno da gledaš svoja oba ramena. Slično tome, kad jasno vidiš Boga unutar sebe, ne možeš da vidiš tigra neznanja spoljašnjeg sveta.“

Najpre moramo da vidimo ego, potom da dodirnemo i uhvatimo ego i na kraju da preobrazimo ego. U duhovnom životu, kad ego uđe u nas i smeta nam, treba da mislimo o sebi kao o Bramanu, Jednom bez ičega drugog, i treba da osećamo da smo sveprožimajuća Svest. Tada ego bledi u ništavilo.

Svi mi znamo da um igra važnu ulogu u našem spoljašnjem životu, kao i u našem duhovnom životu. Zato ne smemo odbaciti um. Umesto toga treba da uvek budemo svesni uma. Um postane uznemiren, ali to ne znači da treba da stalno kažnjavamo um. Ako domaćin sazna da je njegov stari sluga odnedavno počeo da krade, on ga neće odmah otpustiti. Još uvek se dobro seća nekadašnje iskrenosti i posvećenosti tog sluge. On čeka i posmatra kradom i bez brige, osećajući da će njegov sluga okrenuti novi list. U međuvremenu, sluga postaje svestan da je gazda saznao za njegovo loše ponašanje, pa prestaje da krade. On ide i korak dalje: da bi zadovoljio svog gospodara, radi još iskrenije i posvećenije nego što je radio nekad. Slično tome, kad postanemo svesni nervoznih aktivnosti i trikova uma, treba da neko vreme budemo tihi i da sasvim bezbrižno posmatramo um. Neće proći mnogo, i videćemo kako će se naš um, lopov, postideti svog ponašanja. Ne smemo zaboraviti da za to vreme treba da mislimo o sebi kao o duši, a ne kao o telu, jer jedino duša može da gospodari umom. Jedino je duša naš istinski identitet. U određenom času, um će početi da sluša zapovesti duše.

Delovanje i nedelovanje. Prema Giti, mi treba da vidimo delovanje u nedelovanju i nedelovanje u delovanju. Šta to znači? To znači da dok delujemo treba da u sebi osećamo more mira i vedrine. Kada nismo aktivni, treba da u sebi osećamo generator kreativne energije. Hajde da ne mislimo o delima kao o nečem našem. Ako budemo činili tako, naša dela biće stvarnija i efikasnija. Kad sluga kuva za gospodara, on to radi najbolje što može. Zašto? Da bi zaslužio uvažavanje i naklonost svog gospodara. Slično tome, ako radimo da bismo udovoljili našoj duši, Unutrašnjem Pilotu, moći ćemo da delujemo krajnje posvećeno i krajnje uspešno.

Naš Cilj je u nama. Da bismo stigli do svog cilja, treba da se prihvatimo duhovnog života. Ono što je u duhovnom životu najpotrebnije jeste svesnost. Bez toga je sve gola pustoš. Kad pođemo na neko tamno mesto, mi uzimamo baterijsku lampu ili neku drugu svetiljku da bismo videli kuda idemo. Ako hoćemo da upoznamo svoj neprosvetljeni život, moramo da se poslužimo svešću. Hajde da ovo malo dublje razjasnimo. Mi znamo da Sunce osvetljava svet. Ali, odakle to znamo? Znamo to zahvaljujući našoj svesti, koja samu sebe ispoljava. Sunce ne obelodanjuje samo sebe. Samo zahvaljujući našoj svesti mi osećamo da Sunce osvetljava svet. Naša svest je ono što samo sebe ispoljava u svemu. A ta svest je jedno beskrajno More Blaženstva. Kad liznemo makar i kap vode iz zemaljskog mora, ona ima slan ukus. Slično tome, ako tokom meditacije možemo da popijemo makar jednu kap iz Mora Blaženstva, nema sumnje da ćemo okusiti Blaženstvo. To Blaženstvo je Nektar. Nektar je Besmrtnost.

From:Sri Chinmoy,Joga i duhovni život.Putovanje duše Indije , Tower Publications, Inc., New York, 1971
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ysl