Šta je duhovnost?

Duhovnost je univerzalnost Istine, Svetlosti i Blaženstva. Duhovnost je svesna potreba za Bogom. Duhovnost je stalna prilika da se uvidi i dokaže da svi mi možemo da budemo isto toliko veliki koliko i Bog.

Bog je Blaženstvo. Blaženstvo je dah duše. Bog ne želi da gleda lice tuge. Bog će nam dati beskonačnost onog trenutka kad budemo spremni da Mu ponudimo makar i jednu iskru blaženstva naše duše.

Ovaj svet je pun tuge. Mi smo za to odgovorni. Naša osećanja ličnog interesa i lične važnosti su u potpunosti odgovorna za to. Individulna svest mora da se proširi. Čoveku je potrebna inspiracija. Čoveku je potrebno delovanje. Duhovnosti je potreban čovek. Duhovnosti je potrebno apsolutno ispunjenje. Duhovnost ima unutrašnje oko koje sve životne okolnosti povezuje sa unutrašnjom sigurnošću.

Čovek može da stvori i razgradi spoljašnje okolnosti svoga života svojim duhovnim mislima. Samo je za onog ko nosi Boga u svojim mislima i delima Bog živa stvarnost.

Duhovnost ima tajni ključ da se otvore Vrata Božanskog. Taj ključ je meditacija. Meditacija pojednostavljuje naš spoljašnji život i osnažuje naš unutrašnji život. Meditacija nam daje prirodan i spontan život. Taj život postaje tako prirodan i spontan da ne možemo ni da dišemo a da nismo svesni božanskog u sebi.

Meditacija je božanski dar. Ona je direktan pristup, jer vodi aspiranta Jednom od koga je i potekao. Meditacija nam govori da je naš ljudski život tajna i sveta stvar; meditacija potvrđuje naše božansko nasleđe. Meditacija nam daje jedno novo oko da vidimo Boga, jedno novo uho da čujemo Božiji Glas i jedno novo srce da osetimo Božije Prisustvo.

Duhovni život nije postelja od ruža; ali nije ni postelja od trnja. On je postelja od stvarnosti i neizbežnosti. U mom duhovnom životu, ja vidim ulogu đavola i ulogu mog Gospoda. Ako đavo ima iskušenje, moj Gospod ima Vođstvo. Ako đavo ima protivljenje, moj Gospod ima Pomoć. Ako đavo ima kaznu, moj Gospod ima Samilost. Ako me đavo vodi u pakao, moj Gospod me vodi u Raj. Ako đavo ima smrt za mene, moj Gospod za mene ima Besmrtnost.

Moramo se moliti Bogu iz punoće svoga srca i sa suzama u očima. Ne smemo za svoj cilj uzeti ništa manje od Ostvarenja Boga, jer je to jedini cilj našeg zemaljskog postojanja. Šri Ramakrišna kaže: „Uzalud je rođen onaj ko, imajući retku privilegiju da se rodi kao čovek, nije u stanju da ostvari Boga u ovom životu“.

Nauka je postigla čuda. Pa ipak, njen je vidokrug ograničen. Postoje svetovi koji prevazilaze čula; postoje skrivene misterije. Nauka nema pristupa tim svetovima; nauka nikad ne može rešiti te misterije. Ali duhovna osoba koja ima unutrašnji vid lako može da uđe u te svetove i da dokuči te misterije. A ipak je duhovna osoba pravi idealista koji ne gradi kule u vazduhu, već obema nogama čvrsto stoji na zemlji.

Duhovnost nije samo puka tolerancija. Ona nije ni prihvatanje. Ona je osećaj sveopšteg jedinstva. U našem duhovnom životu, mi gledamo na Božansko ne samo na način na koji mi doživljavamo Boga, već na sve načine na koji ljudi doživljavaju Boga. Naš duhovni život čvrsto i pouzdano uspostavlja osnov jedinstva u različitosti.

Duhovnost nije samo gostoljubivost prema verovanjima drugih u Boga. Ona je apsolutno priznavanje i prihvatanje njihove vere u Boga kao naše sopstvene. Teško je, ali ne i nemoguće, jer je to bilo iskustvo i praksa svih duhovnih Učitelja svih vremena.

„Istina“ je bila problem nad problemima u svakom dobu. Istina živi u iskustvu. Istina, u svom spoljašnjem aspektu, jeste iskrenost, istinoljubivost i poštenje. Istina, u svom unutrašnjem, duhovnom aspektu jeste vizija Boga, ostvarenje Boga i ispoljavanje Boga. Ono što večno diše je Istina. Dirljiv je poklič naših proroka Upanišada: *Satyam eva jayate nenritam*. Samo istina pobeđuje, nikad neistina. Blagoslovena je Indija što ima ovo za svoj moto, svoj životni dah, svoju dalekosežnu poruku sveopšte božanstvenosti.

Duhovnost nećete naći u knjigama. Čak i da iscedimo knjigu, nećemo dobiti duhovnost. Ako hoćemo da budemo duhovni, treba da rastemo iznutra. Misli i ideje prethode knjigama. Um budi misli i ideje iz njihovog dremeža. Duhovnost budi um. Duhovan čovek je onaj ko sluša zapovesti duše i koga strah ne može da muči. Mišljenje sveta suviše je slabo da bi razdiralo njegov um i srce. Istinu on zna, oseća i otelovljuje.

Na kraju, imam jednu tajnu za one koji hoće da se upuste u duhovni život. Ta javna tajna glasi: vi možete da promenite svoj život. Nije vam potrebno da čekate godinama, pa ni mesecima, na tu promenu. Ona počinje onog trenutka kad zaronite u more duhovnosti. Pokušajte da živite život duhovne discipline jedan dan, samo jedan dan! Sigurno ćete uspeti.

From:Sri Chinmoy,Joga i duhovni život.Putovanje duše Indije , Tower Publications, Inc., New York, 1971
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ysl