Religija je delo vizije koje nas usmerava i vodi u Onostrano. Religija je intuicija. Intuicija je tako bliska i draga svakom od nas, tako poznata našoj duši i tako prisna našem srcu da joj nije potrebna definicija. Ipak, možemo takođe da objavimo istinu da je intuicija svest sveprožimajućeg postojanja. Upitajte čoveka kako može da bude siguran u svoje postojanje. Usta su mu zapečaćena tišinom. On zna šta je njegovo postojanje. On ga oseća. Međutim, objašnjenja nema. Religija je upravo ta intuicija koja prevazilazi objašnjenja, ali je istina koja samu sebe otelovljuje i samu sebe objašnjava.
Religija nije fanatizam. Religija, u svom najčistijem obliku, jeste osećanje univerzalnog jedinstva Istine. Jedan fanatik nikad ne vidi istinu u njenoj celovitosti, čak ni u snu. Fanatik nema ništa da ponudi svetu, zato što nije široko otvorio vrata svog srca i zato što mu nedostaje sposobnost da komunicira sa svojom dušom.
Nama je potrebno direktno Prosvetljenje. I gle, razlike su potpuno zaboravljene. Pomoću našeg osećaja sveopšteg jedinstva, sve više se približavamo Svevišnjem. Naš život ima svoju slobodu. Uskogrudost našeg razmišljanja ubija tu slobodu. Ta sloboda ne nalazi radost u uzvišenim i grandioznim izjavama. Ta sloboda hoće da bude živi izraz naših unutrašnjih misli i osećanja. Sloboda je jedinstvo. Jedinstvo je sveokrepljujuća i sveispunjujuća Istina.
Religion speaks. It speaks more significantly than words. Unfortunately, its message is often subject to our ruthless distortion. Nevertheless, in the long run, it triumphantly voices forth the truth.
Religija govori. Ona govori više od reči. Na nesreću, njena poruka se često nemilosrdno iskrivljuje. Pa ipak, na duge staze, ona pobednički objavljuje istinu.
Kad mislimo o religiji, naš stav treba da bude saosećajan i uvažavajući, a ne kritički ili takmičarski. Kritika i takmičenje stvaraju nesklad, koji je razorna sila. Saosećanje i uvažavanje stvaraju sklad, koji je kreativna sila. Sklad je, štaviše, život postojanja.
Sve religije su apsolutno neophodne njihovim pristalicama. Sve religije su, takođe, ispunjene inspiracijom. Ta inspiracija je ubeđenje kolektivne duše pristalica. Mir mora biti njihov moto, baš kao što je Istina njihov jedini cilj.
Veličanstvene su Tagoreove reči o religiji:
> „Religija, kao i poezija, nije puka ideja; ona je izraz. Bog se sam izražava u beskrajnoj raznolikosti stvorenog; i naš stav prema Beskonačnom Biću u svom izrazu takođe mora imati raznolikost individualnosti, neprekidnu i beskrajnu.“
Religija je živi poziv onom najvišem u ljudskim bićima da se suoče sa burnim izazovima života. Istina, postoje bezbrojni problemi. Ali, postoji takođe Svemoguća Moć. Za divno čudo, ta moć koristi probleme kao pravi instrument za buduće blagoslove čovečanstvu.
Religija širi. Ona širi naša osećanja. Religija živi. Ona živi u najvećim dubinama našeg srca. Religija osvaja. Ona osvaja našim davanjem sebe.
Božanski cilj religije je da oslobodi zapreteni rezervoar ljudske energije. Sam život je religija – bliska, stalna i ispunjujuća. Hajde da živimo otvoreno i slobodno. Hajde da imamo takvu religiju koja uključuje sva ljudska bića koja su ikad živela na zemlji, koja sada žive na zemlji i koja će boraviti ovde tokom bezbrojnih eona koji dolaze. Naša religija je religija koja će usavršiti stvari u svetu. Naša religija je religija koja će ploviti između obala Večnosti i Beskonačnosti.From:Sri Chinmoy,Joga i duhovni život. Putovanje duše Indije , Tower Publications, Inc., New York, 1971
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ysl