Pitanje: Zašto čovek u svojoj molitvi koristi arhaične zvuke kao što su Om, Amen, Aleluja itd?

Šri Činmoj: Hajde da razmišljamo o Bogu-Tišini i o Bogu-Zvuku. Nepotrebno je reći da je Božiji aspekat Tišine teže razumeti od Božijeg aspekta Zvuka. Lakše je u tišinu ući iz zvuka. Dakle, kada koristimo reči kao što su Om, Amen ili Aleluja, mi se približavamo tišini preko zvuka.

Dolazimo do unutrašnjeg oltara gde je sve mirno i tiho, iz spoljašnosti izvan crkve, gde se mnoštvo ljudi možda kreće i razgovora. Bog-Zvuk je kao prostor izvan crkve, a Bog-Tišina je kao oltar. Lakše je stajati i posmatrati spoljašnost crkve, nego ući unutra i pristupiti oltaru. A opet, ne možemo oltar ni da zamislimo bez crkve, a imati crkvu bez oltara je beskorisno. Uzajamno se dopunjuju i čine jedinstvenu celinu.

Iako je Om sanskritska reč, to nije arhaičan zvuk. Om otelovljuje ogromnu moć našeg hinduističkog trojstva: Brame, Višnua i Šive — Boga-Stvoritelja, Boga-Održavatelja i Boga-Preobrazitelja. Dakle, Om je zvučno izražavanje hinduističkog trojstva.

Što se tiče reči koje se koriste u drugim religijama, ja ne znam šta one predstavljaju onima koji ih koriste, tako da nisam prava osoba da odgovorim na to pitanje.

From:Sri Chinmoy,Uništenje sveta: nikad, nemoguće! Deo 2, Agni Press, 1994
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/wdn_2