Čaj i sladoled

Nema više moje sestre Lili na zemaljskoj pozornici, ali s obzirom da sam tada već bio položio ispit sa čajem, pravila mi je čaj kad god bih je posetio u Ašramu. Samo, to je bilo pod kontrolom. Čaj bi napravila dva puta dnevno - ujutru i uveče - a ponekad i samo jednom. Do tada je već i sama počela da pije čaj, ali možda jednom ili dva puta dnevno.

Kada govorimo o količinama, Svami Vivekananda je pio čaj po tridesetak puta na dan ili čak i više. Neko bi mu napravio veliki termos, i onda bi on uzimao šolju po šolju. Čaj je počeo da pije još u detinjstvu. Kasnije je pio i čaj i kafu, ali čaj posebno.

Zatim je otkrio sladoled, kada je doputovao u Ameriku, koji se kod nas zove kulfi. Koliko je samo voleo i obožavao sladoled! Otišao bi u restoran zimi, sa svojim obožavaocima. Prvo što bi zatražio je bio sladoled. Menadžer restorana bi mu rekao: „Zar u ovo doba godine?“

A onda bi Svami Vivekananda hteo da sladoled bude serviran pre glavnog jela. Rekli bi mu: „Ali to je desert!“

„Ne, ja to volim“, bio bi odgovor Svami Vivekanande. Dakle, s obzirom da se njemu sviđalo tako, svi su morali da jedu sladoled pre pravog obroka. Takva je ljubav.

From:Sri Chinmoy,Knjiga o mojim iskustvima sa čajem i kafom, Agni Press, New York, 2009
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/tce