Prvo počinjemo sa ispitivanjem, a onda to postaje otkrovenje. Ali u samo-osuđivanju, ograničavamo se na naše vlastite procene. Ne bi trebalo da dignemo nos do neba, jer bi to bila greška. Ali ako neprestano tražimo greške u sebi i proklinjemo sebe u svakom trenutku, tu opet grešimo. To je samo jedan način da pokažemo lažnu skromnost. Mi znamo šta smo. Ako smo iskreni, trebalo bi da znamo kakvu vrstu života vodimo i šta nudimo čovečanstvu. Ako smo iskreni, možemo biti iskreniji. Ako težimo, možemo težiti više. Nema kraja našem napretku. Ali ako neprestano sebi nalazimo mane, to je pogrešno.
Samoispitivanje vodi samo-otkrovenju. Samo-osuđivanje vodi nesvesnom, ako ne i svesnom uništenju.From:Sri Chinmoy,Značaj osmeha, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sgm