Pitanje: Da li treba da se trudimo držimo svoje radno mesto uredno i spremljeno, ili možemo da radimo dobro i u neredu?

Šri Činmoj: Moj prvi posao dok sam bio mladić, bio je posao električara. Moj šef je došao do zaključka da je na ovom svetu Bog stvorio dve vrste ljudi: one koji prave nered i one koji raspremaju kad se napravi nered. Moramo da stremimo savršenstvu. Kažeš da bi trebalo da držimo svoj radni prostor čist. Popuno se slažem. Ako počistiš pre nego što počneš da radiš, možda ćeš reći da si izgubio deset minuta ali, u stvari, postići ćeš više. Ove stvari mogu da kažem stotinu puta, ali ljudi koji iznutra nemaju osećaj za čistotu nikad neće biti stvarno čisti. Molio sam svoje učenike da se tuširaju. Šest ili sedam njih to još uvek ne čini. Ako čistote nema u samoj osobi, onda koliko se može uneti spolja?

Čija je odgovornost da se čisti, momaka ili devojaka? U jednu ruku, muški ponos sprečava momke da čiste, a u drugu ruku, oni su i nesposobni. Momci smatraju da bi to trebalo da rade devojke. Devojke osećaju da je to neoprostiv muški nedostatak. Postoji mnogo stvari koje momci ne mogu da urade, ali devojke mogu. Moram dati momku dvadeset četiri sata da bi očistio sobu, a devojka to uradi za pet minuta. Ono za šta njemu treba dvadeset četiri sata, ona uradi za pet minuta. I njegov kriterijum čistote je različit on njenog. On kaže da je njegova soba čista. Ali kad uđete, iznenadićete se.

Prema tome, standard čistoće je različit. Standard čistoće momaka i devojaka se razlikuje. Standard momaka nije nikakav standard. Suprug pomisli da je sve savršeno, ali čim se pojavi supruga, videćeš šta je pravi kriterijum čistoće. Ovo su životne stvarnosti. U mojoj sobi, sve izgleda razbacano. Učenice to očiste. Ja ovde predstavljam momke. Naš standard je stvarno nepodnošljiv. Na ovom svetu postoje ljudi koji stvarno održavaju visok standard čistoće. I kad zamolim druge da očiste, oni to urade, ali je to daleko ispod nekih standarda. Znači, oni koji imaju visok standard treba da čiste.

Pre otprilike tri nedelje sam išao u našu štampariju i tamo je bio strašan nered. Nisam mogao da ostanem duže od pet minuta. Onda sam zamolio devojke, i one su otišle i očistile taj nered. Kad je štamparija neuredna i prljava, samo prizivate nesreću. Kad štamparija nije čista, već su ušle nebožanske sile, a onda nebožanske sile izazivaju nesreće. Tako da čistoća značajno pomaže.

From:Sri Chinmoy,Značaj osmeha, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sgm